U današnjem članku vam pišemo o deset vrsta predmeta koje često godinama čuvamo iako nam više ne služe. Pretrpane police, ladice i ormari ne zauzimaju samo prostor, već otežavaju čišćenje i svakodnevno pronalaženje potrebnih stvari. Uz malo strpljenja moguće je urediti dom bez skupih organizatora i velikog generalnog spremanja.
Nered se uglavnom ne pojavi preko noći. Nastaje postepeno, kada na radnu površinu spustimo predmet koji ćemo „kasnije skloniti“, kada sačuvamo ambalažu jer bi nam jednom mogla zatrebati ili kada staru stvar zamijenimo novom, ali je ipak ne iznesemo iz kuće. Poslije nekoliko mjeseci takve sitnice počinju zauzimati ladice, ormare i čitave prostorije.
Rješenje nije u tome da se sve bez razmišljanja baci u istu kantu. Neki predmeti mogu se popraviti, pokloniti, prodati ili reciklirati, dok baterije, elektronski uređaji i lijekovi zahtijevaju odgovarajuće odlaganje. Cilj je prepoznati ono što više nema stvarnu funkciju i donijeti jasnu odluku o njegovoj sudbini.
Prvu grupu čine napukle čaše, okrnjeni tanjiri i oštećene šolje. Ljudi ih često nastavljaju koristiti jer smatraju da je šteta baciti predmet koji još može poslužiti. Ipak, oštra ivica može povrijediti usne ili prste, dok se mala pukotina može proširiti kada se u posudu sipa vruća tečnost.
Poseban oprez potreban je kod posuđa koje je toliko oštećeno da ga više nije moguće sigurno koristiti. Omiljena šolja s manjim oštećenjem može postati držač za olovke ili ukrasna posuda, ali ne treba je vraćati među predmete iz kojih se jede i pije. Na taj način uspomena ostaje sačuvana, a rizik se uklanja.
Druga grupa je hrana kojoj je istekao rok ili čiji sadržaj više nije moguće prepoznati. U dubini kuhinjskih elemenata često ostanu otvorene vrećice, začini bez mirisa, proizvodi bez etikete i konzerve koje niko ne planira upotrijebiti. Takve namirnice zauzimaju prostor i otežavaju pregled onoga što se zaista može iskoristiti.
Potrebno je razlikovati oznake koje govore o sigurnosti proizvoda od onih koje se prvenstveno odnose na njegov kvalitet. Ipak, ako se na hrani vide plijesan, promjena boje, curenje, neobično napuhana ambalaža ili se osjeti neugodan miris, proizvod ne treba probati kako bi se ustanovilo je li još dobar. Čišćenje kuhinjskih zaliha ujedno pomaže da se napravi bolji spisak za narednu kupovinu.
Treća stvar su lijekovi kojima je istekao rok, preparati nepoznatog porijekla i tablete izvađene iz originalnog pakovanja. Takve proizvode nije pametno držati u kućnoj apoteci jer postoji mogućnost zabune, posebno ako u domaćinstvu žive djeca ili starije osobe. Jednom ili dva puta godišnje korisno je pregledati rokove i provjeriti šta zaista treba zamijeniti.
Lijekove ne treba nasumično bacati u odvod ili toalet. Najbolje je raspitati se u lokalnoj apoteci ili kod nadležne komunalne službe o sigurnom načinu predaje i odlaganja. U kućnoj apoteci treba zadržati samo jasno označene proizvode čiji rok nije istekao, zajedno s pripadajućim uputstvima.
Četvrtu grupu čine kozmetički proizvodi koje više ne koristimo. Napola potrošene kreme, stara maskara, promijenjeni parfemi i proizvodi koji su mjesecima otvoreni često se gomilaju u kupatilu. Toplota i vlaga mogu dodatno uticati na njihovu stabilnost, a promjena mirisa, boje ili teksture znak je da proizvod više ne treba nanositi na kožu.
Nema razloga čuvati pet otvorenih proizvoda iste namjene ako se svakodnevno koristi samo jedan. Novi i neotvoreni proizvodi koji vam ne odgovaraju mogu se pokloniti, dok stare i promijenjene treba odgovorno ukloniti. Nakon toga kupatilo postaje preglednije, a lakše je i pratiti šta je potrebno kupiti.
Peta stvar je odjeća koja ne pristaje, ne odgovara životnom stilu ili godinama nije obučena. Ormar može biti pun, a osoba i dalje imati osjećaj da nema šta obući. Razlog je često to što korisni komadi ostanu sakriveni između odjeće koja je premala, oštećena, neudobna ili sačuvana samo zbog osjećaja krivice.
