U današnjem članku vam pišemo na temu rodne kuće Harisa Džinovića u Sarajevu, koja danas više ne postoji u obliku u kojem ju je poznati pjevač pamtio iz djetinjstva. Ovo je priča o jednom skromnom domu, starim komšijama i uspomenama koje su ostale žive i nakon što je kuća srušena.
U sarajevskim mahalama gotovo svaka ulica i stari sokak čuvaju neku priču. Zgrade se vremenom mijenjaju, stari objekti nestaju, a na njihovim mjestima nastaju modernije kuće i novi poslovni prostori. Ipak, ljudi koji su godinama živjeli u tim naseljima često dobro pamte šta se nekada nalazilo iza zidova kojih više nema. Jedno takvo mjesto povezano je s djetinjstvom Harisa Džinovića.
Mala kuća u kojoj je poznati pjevač proveo dio svojih ranih godina nalazila se u sarajevskoj mahali iznad Baščaršije. Prema riječima starijih stanovnika tog kraja, Haris je u njoj živio s majkom Hatidžom i tetkom, koja je bila vlasnica objekta. Njegova majka porijeklom je bila iz Trebinja, a porodica se u taj dio Sarajeva doselila nakon razvoda njegovih roditelja, Hatidže i Muhameda.
Za dječaka koji će kasnije izgraditi veliku muzičku karijeru, ta skromna kuća predstavljala je čitav svijet. Tu je provodio vrijeme s porodicom, upoznavao komšije i družio se s vršnjacima. Život u mahali tada je bio jednostavniji, a djeca su najveći dio dana provodila napolju. Ulice su bile njihova igrališta, dok su komšije poznavale gotovo svaku porodicu i pratile odrastanje djece iz svog kraja.
Jedan stariji stanovnik naselja prisjetio se da je Haris bio veoma društven i omiljen među rajom. Nije bio povučen niti se držao po strani. Volio je druženje i sport, a prema sjećanjima ljudi koji su ga poznavali, posebno je bio dobar u fudbalu i skijanju. Iako je pokazivao veliki talenat za sport, njegova najdublja ljubav od početka je bila muzika.
Njegova porodica, kao i mnoge porodice tog vremena, željela je da odabere sigurno i ozbiljno zanimanje. Muzička karijera nije djelovala kao jednostavan ni pouzdan životni put. Međutim, Haris je očigledno imao drugačije želje. Komšije su zapamtile da je već kao dječak odlično svirao harmoniku i da je muzika za njega predstavljala mnogo više od prolaznog interesovanja.
U to vrijeme niko sa sigurnošću nije mogao znati dokle će ga taj talenat odvesti. Za stanovnike mahale bio je samo njihov mladi komšija koji je igrao fudbal, skijao, svirao i provodio vrijeme s prijateljima. Tek kasnije će dječak iz male sarajevske kuće postati jedan od najprepoznatljivijih pjevača na regionalnoj muzičkoj sceni.
Kada je počeo ozbiljnije da se bavi pjevanjem, njegov život postepeno se udaljio od mahale u kojoj je odrastao. Profesionalne obaveze i put kojim je krenula njegova karijera odveli su ga na druga mjesta. Prema riječima jednog komšije, nakon preseljenja više ga nisu često viđali u starom kraju. Život ga je odveo prema pozornicama i publici, dok je kuća njegovog djetinjstva ostala iza njega.
Godine su prolazile, a mijenjalo se i samo naselje. Stara kuća na kraju je srušena, pa je tako nestao posljednji fizički trag doma kakav je Haris poznavao. Na istoj lokaciji podignut je novi objekat, koji je kasnije prodala njegova nećaka. Prostor je potom dobio sasvim novu namjenu.
Na mjestu nekadašnje porodične kuće danas se nalaze turistički apartmani. Posjetioci koji odsjedaju na toj lokaciji vjerovatno ni ne slute da je tu nekada odrastao dječak koji će postati poznat širom Balkana. Za turiste je to samo smještaj u atraktivnom dijelu Sarajeva, dok za stare stanovnike mahale predstavlja mjesto ispunjeno pričama i sjećanjima.
Rušenje kuće kod pjevača je, sasvim razumljivo, izazvalo snažne emocije. Bez obzira na to koliko godina prođe i koliko se život promijeni, dom iz djetinjstva za većinu ljudi ostaje posebno mjesto. Njegova vrijednost ne nalazi se samo u zidovima, krovu ili namještaju, već u svemu što se unutar njega dogodilo. Kada takva kuća nestane, čovjek može imati osjećaj kao da je izgubio dio vlastite prošlosti.
Priča o nekadašnjem domu Harisa Džinovića istovremeno govori i o tome kako se Sarajevo mijenjalo. Razvoj turizma donio je brojne nove objekte, posebno u starijim dijelovima grada i blizu Baščaršije. Mnoge nekadašnje porodične kuće preuređene su u apartmane, dok su druge potpuno srušene i zamijenjene savremenijim građevinama.
Ipak, čak i kada nestanu mjesta, ljudi čuvaju uspomene. Starije komšije Harisa i dalje pamte kao veselog dječaka iz mahale, talentovanog sportistu i mladića koji je iskreno volio muziku. Njima njegova slava nije izbrisala sliku komšije kojeg su poznavali prije velikih koncerata i popularnosti.
