U današnjem članku vam pišemo na temu ponašanja majki koje, iako često misle da rade najbolje za svoju djecu, svojim postupcima mogu ostaviti duboke emocionalne posljedice. Mnogi roditelji nisu ni svjesni da pretjerana kontrola, stalno kritikovanje i prebacivanje vlastitih problema na dijete mogu utjecati na njegovo samopouzdanje, sreću i odnose s drugim ljudima tokom cijelog života.
Svaka majka želi da njeno dijete odraste u sretnu i uspješnu osobu. Većina roditelja ulaže mnogo truda, vremena i ljubavi kako bi djeci pružila sigurnost i dobar život. Međutim, ponekad se iza velike brige kriju postupci koji mogu imati sasvim drugačiji učinak od onoga što roditelj želi postići.
Psiholozi upozoravaju da dijete ne mora biti izloženo otvorenoj grubosti da bi osjećalo emocionalni pritisak. Nekada su dovoljni svakodnevno kritikovanje, pretjerano miješanje u njegove odluke ili osjećaj da stalno mora ispunjavati očekivanja odraslih.
Takvo ponašanje posebno je teško prepoznati kada dolazi od osobe koja dijete iskreno voli. Majka može vjerovati da ga štiti, dok dijete istovremeno osjeća da nema dovoljno slobode da razvije vlastitu ličnost.
Jedan od obrazaca koji se spominje u psihološkim tumačenjima jeste ponašanje majke koja se gotovo potpuno odriče vlastitog života zbog djeteta. Ona svoje potrebe stavlja u drugi plan, stalno brine i pokušava biti uključena u svaki dio njegovog odrastanja.
Na prvi pogled takva posvećenost djeluje kao primjer velike roditeljske ljubavi. Međutim, problem može nastati kada majka počne očekivati da joj dijete za sve njene žrtve mora uzvratiti stalnom poslušnošću i zahvalnošću.
Dijete tada može razviti osjećaj da nema pravo na vlastite želje. Svaka odluka koja se razlikuje od majčinih očekivanja može izazvati grižnju savjesti. Umjesto da samostalnost doživljava kao prirodan dio odrastanja, ono počinje vjerovati da time povređuje roditelja.
Takav osjećaj ponekad ostaje prisutan i kada dijete odraste. Osoba može imati poteškoća s donošenjem odluka, postavljanjem granica ili odbijanjem tuđih zahtjeva. Stalno pokušava zadovoljiti druge, čak i kada zbog toga zanemaruje vlastito zdravlje i sreću.
Drugi problematičan obrazac jeste majka koja mnogo češće primjećuje greške nego uspjehe svog djeteta.
U takvom odnosu pohvale su rijetke, dok se svaka pogreška detaljno komentariše. Čak i kada dijete ostvari dobar rezultat, majka može pronaći nešto što je moglo biti bolje.
Dijete koje stalno sluša kritike s vremenom može početi sumnjati u svoje sposobnosti. Umjesto da bude ponosno na vlastiti trud, ono razmišlja o tome šta će roditelj zamjeriti i hoće li ikada ispuniti njegova očekivanja.
Posebno je teško kada dijete stekne osjećaj da ljubav mora zaslužiti dobrim ocjenama, uspjehom ili besprijekornim ponašanjem. Bezuvjetno prihvatanje važno je za razvoj osjećaja sigurnosti i vlastite vrijednosti.
Kasnije u životu ovakva iskustva mogu biti povezana s pretjeranom samokritičnošću, strahom od neuspjeha i stalnom potrebom za dokazivanjem. Osoba može postizati velike uspjehe, ali i dalje osjećati da nije dovoljno dobra.
Treći obrazac odnosi se na majku koja svoje emocionalne probleme previše oslanja na dijete. Ona može biti nesretna, zabrinuta ili iscrpljena, a dijete s vremenom počinje osjećati odgovornost za njeno raspoloženje.
