U današnjem članku vam pišemo na temu Tomindana, praznika posvećenog Svetom apostolu Tomi, uz koji se u našem narodu vežu brojni stari običaji i vjerovanja. Posebno mjesto na ovaj dan ima bosiljak, biljka za koju su naši preci vjerovali da donosi blagoslov, mir i dobro u porodični dom.
Tomindan se obilježava 19. oktobra, a 2026. godine ovaj datum pao je u ponedjeljak. Za mnoge pravoslavne porodice ovaj praznik ima posebno značenje jer se Sveti Toma proslavlja kao krsna slava. Pored vjerskog dijela praznika, kroz generacije su sačuvane brojne priče koje govore o običajima, porodičnom zajedništvu i vjerovanjima naših predaka.
Jedan od najpoznatijih običaja povezanih s ovim praznikom odnosi se na bosiljak. Prema narodnom vjerovanju, ova mirisna biljka simbolizuje čistoću, blagoslov i zaštitu doma, zbog čega je mnogi ljudi i danas čuvaju u svojim kućama.
Bosiljak je od davnina zauzimao posebno mjesto u tradicionalnim domaćinstvima. Nije se uzgajao samo zbog ugodnog mirisa ili upotrebe u svakodnevnom životu, nego je imao i duboko simbolično značenje. Stariji su često govorili da je riječ o posebnoj biljci koju treba njegovati s poštovanjem.
U pojedinim krajevima postojalo je vjerovanje da bosiljak treba biti prva biljka posađena u bašti. Tek nakon njega sadilo bi se drugo cvijeće, jer se smatralo da njegovo prisustvo donosi dobro i predstavlja lijep početak.
U narodu je bosiljak bio poznat i kao Božji cvijet, što dovoljno govori o važnosti koju su mu ljudi nekada pridavali. Njegove grančice čuvale su se u domovima, a biljka je pratila različite događaje u porodičnom životu.
Posebno mjesto bosiljak ima u pravoslavnoj tradiciji, gdje se koristi prilikom određenih crkvenih obreda. Njegov miris povezuje se sa simbolikom duhovne čistoće i blagodati, zbog čega se često može vidjeti tokom vjerskih svečanosti.
Kada sveštenik dolazi u porodični dom radi osvećenja vodice, bosiljak može biti dio tog obreda. Mnoge porodice nakon toga sačuvaju nekoliko grančica kao uspomenu na blagoslov i trenutke provedene u molitvi.
Ipak, važno je naglasiti da unošenje bosiljka u kuću na Tomindan nije obavezno crkveno pravilo. Riječ je o narodnom običaju koji se razlikuje od mjesta do mjesta i koji svaka porodica može njegovati prema vlastitoj tradiciji.
Oni koji žele sačuvati ovaj običaj mogu u dom unijeti svjež bosiljak u saksiji ili nekoliko njegovih grančica. Biljka se može postaviti na prozor, sto ili neko drugo prikladno mjesto, gdje će svojim mirisom i izgledom podsjećati na praznik.
Pojedine porodice imaju običaj da grančice bosiljka osuše i čuvaju tokom godine. Za njih takav mali buket nije samo ukras, nego i uspomena na roditelje, bake i djedove koji su poštovali iste običaje.
Međutim, ne postoji razlog za strah ako se bosiljak ne unese u kuću baš na ovaj praznik. Narodna vjerovanja ne treba doživljavati kao prijetnju niti smatrati da će se zbog nepoštovanja nekog običaja dogoditi nesreća.
Uz Svetog Tomu vezuju se i zanimljiva predanja koja su se nekada prenosila usmenim putem. Prema jednoj staroj priči, kada su sveci dijelili svoje uloge, Svetom Tomi pripala je vlast nad oblacima i kišom.
Vjerovalo se da on ljudima donosi potrebnu kišu, ali su postojale i priče o tome da bi njegova ljutnja mogla izazvati velike nepogode. U pojedinim predanjima spominjao se čak i novi potop, koji se, prema vjerovanju, neće dogoditi jer nad Svetim Tomom bdije Presveta Marija.
Ove priče pripadaju narodnom folkloru i ne predstavljaju stvarne događaje niti zvanično crkveno učenje. Njihova vrijednost nalazi se u tome što otkrivaju kako su naši preci pokušavali objasniti prirodne pojave i svijet oko sebe.
Jedno od zanimljivijih predanja prikazuje Svetog Tomu kao veoma vještog drvodelju. Prema toj priči, drvo nije obrađivao na panju, nego na kamenu, pokazujući svoju posebnu spretnost.
Narodna legenda govori da mu se jednom đavo pojavio u liku lijepe djevojke kako bi mu odvukao pažnju. Sveti Toma se navodno zagledao u nju, zbog čega je sjekirom udario u kamen i otupio oštricu.
Prema nastavku predanja, to ga je toliko naljutilo da je izazvao snažnu kišu, a đavo je završio u vodi. Ovakve priče nekada su se pričale tokom porodičnih okupljanja i bile su dio bogate usmene tradicije.
U određenim krajevima postojalo je i vjerovanje da Sveti Toma štiti ljude od vukova. Takva predanja nastala su u vremenima kada su ljudi bili mnogo više povezani s prirodom i svakodnevno se suočavali s njenim opasnostima.
