U današnjem članku vam pišemo na temu starih vjerovanja o predmetima koje, prema narodnim običajima, ne bi trebalo poklanjati na uobičajen način. Posebno ćemo objasniti zašto se smatra da novčanik nikada ne treba darovati potpuno prazan i kakva se simbolika krije iza tog pravila.
Pokloni su oduvijek predstavljali znak pažnje, ljubavi i poštovanja. Međutim, naši preci nisu gledali samo koliko neki predmet vrijedi ili koliko je lijepo upakovan. Njima je bila važna i poruka koju taj predmet nosi. Vjerovali su da određene stvari mogu predstavljati sreću, novac, zajedništvo ili sigurnost, ali i da se njihovim nepravilnim darivanjem može prizvati oskudica ili narušiti odnos među ljudima.
Među predmetima koji su izazivali najveću pažnju nalazio se novčanik. On nije služio samo za čuvanje novca, dokumenata i sitnica. U očima ranijih generacija predstavljao je čovjekovu zaradu, njegov trud i sposobnost da obezbijedi sebe i svoju porodicu. Upravo zato potpuno prazan novčanik nije smatran dobrim poklonom.
Prema narodnom vjerovanju, prazna unutrašnjost novčanika simbolizira nedostatak, finansijske teškoće i novac koji se teško zadržava. Ljudi su se plašili da bi osoba koja primi takav poklon mogla stalno osjećati oskudicu ili da bi joj zarada brzo nestajala iz ruku. Neki su čak smatrali da darodavac na taj način drugome nesvjesno predaje dio vlastite sreće i blagostanja.
Naravno, za takva uvjerenja ne postoje naučni dokazi. Ipak, običaj je toliko dugo prisutan da ga i danas poštuju mnogi ljudi koji za sebe kažu da nisu praznovjerni. Kada kupe novčanik kao poklon, prije nego što ga predaju, u njega stave jednu kovanicu ili novčanicu manje vrijednosti.
Iznos pritom nije važan. Može se staviti jedna marka, euro ili sasvim sitna kovanica. Suština je u tome da novčanik ne bude prazan. Taj prvi novac nosi želju da se buduća zarada umnožava i da vlasnik uvijek ima dovoljno za svoje potrebe. Tako običan predmet dobija topliju i ličniju poruku.
U pojedinim porodicama postojao je običaj da osoba ne potroši odmah novac koji je pronašla u poklonjenom novčaniku. Čuvala bi ga u posebnom pretincu kao znak dobrog početka. Vjerovalo se da će upravo taj novčić privlačiti druge i čuvati novčanik od potpune praznine. Čak i bez vjerovanja u njegovu posebnu moć, takav gest djeluje pažljivo i pokazuje da je darodavac razmišljao o značenju poklona.
Novčanik, ipak, nije jedina stvar uz koju su vezana stara pravila. Noževi, makaze i drugi oštri predmeti također su se poklanjali uz određeni oprez. Smatralo se da njihova oštrica može simbolično presjeći ljubav, prijateljstvo ili porodičnu bliskost. Zbog toga bi osoba koja primi takav predmet darodavcu dala jednu sitnu kovanicu.
Time se stvar više nije smatrala poklonom, nego simboličnom kupovinom. Ljudi su vjerovali da su na taj način spriječili svađu, udaljavanje ili prekid odnosa. Taj mali ritual zadržao se u nekim porodicama do danas, naročito kada se poklanja kvalitetan kuhinjski nož ili komplet pribora za domaćinstvo.
Posebno mjesto u narodnim pričama zauzimala su i ogledala. Ona su se kroz historiju povezivala s identitetom, dušom i slikom koju čovjek ima o sebi. Stara ogledala nepoznatog porijekla često su izazivala nelagodu jer se vjerovalo da mogu sačuvati uspomene ili energiju ranijih vlasnika. Zato su ljudi radije poklanjali potpuno novo ogledalo nego ono koje je godinama stajalo u nečijoj kući.
Slično se postupalo i s veoma ličnim predmetima. Nakit, satovi, krstići, češljevi, određeni komadi odjeće i porodične uspomene nisu se davali bilo kome. Smatralo se da stvari koje dugo pripadaju jednoj osobi postaju dio njene životne priče. Kada bi se prenosile, najčešće su završavale kod djece, unuka ili nekoga ko je imao posebno mjesto u porodici.
Iza tih pravila ne mora se nužno tražiti nešto natprirodno. Mnoga od njih mogu se razumjeti kao način na koji su ljudi izražavali pažnju i poštovanje. Novčanik je predstavljao sigurnost, oštrica razdvajanje, ogledalo čovjekovu sliku o sebi, a naslijeđeni nakit porodičnu povezanost. Svaki predmet imao je svoju priču, pa ni njegovo darivanje nije bilo sasvim obično.
Ako je neko već poklonio prazan novčanik, nema razloga za strah. Takav dar ne može dokazano izazvati siromaštvo niti finansijske probleme. Osoba koja ga je dobila može jednostavno staviti prvi novčić u njega i, ako želi, sačuvati ga kao simpatičan znak sreće.
