U današnjem članku vam donosimo objašnjenje skraćenice koju gotovo svakodnevno viđamo na vratima toaleta, u restoranima, hotelima, trgovačkim centrima i na benzinskim pumpama. Iako svi znaju kojoj prostoriji oznaka „WC“ pripada, iznenađujuće je koliko malo ljudi zna koje se dvije engleske riječi kriju iza tih slova. U nastavku saznajte kako je nastao izraz „water closet“, zbog čega se proširio izvan engleskog govornog područja i kakvu su ulogu u razvoju savremenog toaleta imali John Harington i Alexander Cumming.
Oznaka „WC“ toliko je uobičajena da je većina ljudi više i ne doživljava kao skraćenicu. Dovoljno je ugledati ta dva slova i odmah je jasno gdje se nalazi toalet, čak i u zemlji čiji jezik posjetilac uopće ne razumije.
Iza jednostavne oznake, međutim, krije se dio historije stanovanja, razvoja vodovoda i borbe za bolje higijenske uslove. Ono što danas smatramo osnovnim dijelom svakog stana nekada je bilo tehnička novost dostupna samo malom broju bogatih domaćinstava.
Skraćenica WC dolazi od engleskog izraza „water closet“. Riječ „water“ znači voda, dok je „closet“ u ovom kontekstu označavao malu zatvorenu prostoriju. Izraz bi se zato mogao prevesti kao „vodeni zahod“ ili mala prostorija sa zahodom koji koristi vodu.
Naziv je imao praktičnu svrhu. Njime se pravila razlika između novijih sanitarnih uređaja s vodenim ispiranjem i starijih zahoda, noćnih posuda i vanjskih nužnika koji nisu bili povezani s vodovodnim sistemom.
Kako je mala prostorija dobila naziv „water closet“
Engleska riječ „closet“ danas najčešće asocira na ormar, ali je ranije mogla označavati i malu privatnu prostoriju. Kada su se zahodi s ispiranjem počeli ugrađivati u kuće, često su smještani upravo u takve izdvojene prostore.
Dodatak riječi „water“ pokazivao je po čemu se novi sistem razlikovao od dotadašnjih rješenja. Voda je služila za odvođenje otpada, što je predstavljalo važan pomak prema udobnijem i higijenski uređenijem domu.
Prema rječniku Merriam-Webster, izraz „water closet“ zabilježen je još u prvoj polovini 18. stoljeća, dok se skraćenica „W.C.“ u pisanom engleskom jeziku pojavljuje početkom 19. stoljeća. Vremenom su ta dva slova postala praktična oznaka na planovima zgrada i vratima sanitarnih prostorija.
Zanimljivo je da je oznaka opstala u brojnim evropskim zemljama čak i tamo gdje se engleski ne govori svakodnevno. Njena najveća prednost bila je kratkoća i razumljivost. Putnik nije morao poznavati lokalnu riječ za toalet – oznaka WC uglavnom je bila dovoljna.
U savremenom engleskom jeziku izraz „water closet“ više nije dominantan u svakodnevnom razgovoru. U Velikoj Britaniji češće se čuju „toilet“ i „loo“, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama uobičajeni izrazi „restroom“ i „bathroom“. Ipak, skraćenica WC ostala je veoma rasprostranjena na međunarodnim oznakama.
Vodeni zahod nije nastao odjednom
Historija toaleta nije priča o samo jednom izumitelju. Različiti oblici kanalizacije i organiziranog odvođenja otpada postojali su u drevnim civilizacijama mnogo prije nastanka izraza WC. Međutim, razvoj uređaja koji podsjeća na današnji zahod s ispiranjem obično se povezuje s Engleskom i krajem 16. stoljeća.
Engleski dvorjanin, pisac i izumitelj Sir John Harington 1596. godine opisao je uređaj sa spremnikom vode i mehanizmom za ispiranje. Bio je kumče kraljice Elizabete I, a jedan primjerak njegovog izuma navodno je postavljen i za kraljičinu upotrebu.
Haringtonov uređaj bio je zanimljiv, ali nije odmah postao dio svakog doma. Za njegovu širu primjenu nisu postojali odgovarajući uslovi. Većina naselja nije imala razvijenu kanalizaciju, dovod vode u kućama bio je rijetkost, a izgradnja takvog sistema bila je preskupa za obične građane.
Gotovo dva stoljeća kasnije važan napredak napravio je škotski urar i izumitelj Alexander Cumming. On je 1775. godine patentirao unaprijeđeni zahod s ispiranjem i cijevi savijenom u obliku slova S.
Ta savijena cijev zadržavala je manju količinu vode i stvarala prepreku između prostorije i kanalizacije. Na taj način smanjivao se povratak neugodnih mirisa i plinova u kuću. Princip vodene prepreke, uz kasnija poboljšanja, i danas se koristi u sanitarnim instalacijama.
Važna činjenica
Suprotno raširenom vjerovanju, engleski vodoinstalater Thomas Crapper nije izmislio prvi toalet s ispiranjem. Živio je mnogo kasnije i doprinio je popularizaciji i poboljšanju sanitarne opreme, ali su ključni sistemi postojali prije njegovog vremena.
Kanalizacija je bila jednako važna kao i sam uređaj
Čak ni dobro osmišljen zahod nije mogao riješiti problem higijene bez pouzdanog dovoda vode i sigurnog odvođenja otpada. Zbog toga je širenje WC-a bilo povezano s razvojem gradskih vodovoda i kanalizacijskih mreža tokom 19. stoljeća.
Industrijalizacija je dovela veliki broj ljudi u gradove, gdje su prenapučenost i loši sanitarni uslovi pogodovali širenju bolesti. Otpad se često odlagao u neposrednoj blizini kuća ili završavao u ulicama i vodotokovima. Takvo stanje pokazalo je da privatna higijena nije samo pitanje lične udobnosti, nego i javnog zdravlja.
Kada su gradovi počeli graditi kanalizacijske sisteme, vodeni zahod postao je praktičniji i dostupniji. Unapređivani su ventili, spremnici, odvodi i materijali, dok je sanitarna keramika omogućila lakše pranje i održavanje.
Kupatilo se postepeno preselilo u unutrašnjost doma. Ono što je nekada bilo luksuz postalo je osnovni standard stanovanja, mada ni danas svi ljudi u svijetu nemaju pristup sigurnim sanitarnim uslovima i čistoj vodi.
Od obične školjke do pametnog toaleta
Savremeni WC tehnički je mnogo napredniji od svojih prethodnika, iako osnovni princip ostaje sličan. Voda ispire sadržaj školjke, vodena prepreka zaustavlja povratak kanalizacijskih mirisa, a odvodni sistem prenosi otpad do kanalizacije ili drugog načina obrade.
Proizvođači danas pokušavaju smanjiti količinu vode potrebnu za jedno ispiranje. Zbog toga postoje vodokotlići s dvije tipke, koji omogućavaju izbor manjeg ili većeg protoka. Razvijaju se i modeli bez klasičnog unutrašnjeg ruba, kako bi se površina lakše održavala.
U pojedinim zemljama, naročito u Japanu, toaleti mogu imati grijano sjedište, mlaznice za pranje, sušenje toplim zrakom, automatsko podizanje poklopca i senzore za ispiranje. Takve funkcije pokazuju koliko se nekada jednostavan sanitarni uređaj pretvorio u spoj higijene, tehnologije i dizajna.
Ipak, dvije stare oznake ostale su iste. Bez obzira na to nalazi li se iza vrata običan toalet ili tehnološki napredan model, slova WC i dalje prenose univerzalno razumljivu poruku.
