U današnjem članku vam pišemo na temu umora koji mnogi ljudi osjećaju gotovo svakoga dana. Iako se često vjeruje da je iscrpljenost samo posljedica obaveza, ona ponekad može biti znak da je organizmu potrebna veća pažnja.
Gotovo da nema osobe koja se barem povremeno ne požali da nema dovoljno energije. Posao, kućne obaveze, briga o porodici, nedostatak sna i svakodnevni problemi lako mogu iscrpiti čovjeka. Posebno se početkom proljeća često govori o pospanosti i takozvanom proljetnom umoru. Ipak, iscrpljenost koja traje duže vrijeme ne bi se trebala automatski pripisivati vremenu, godinama ili krvnom pritisku.
Doktorica Ivana govorila je o hroničnom umoru, problemu koji je postao veoma čest u savremenom društvu. Ljudi žive brzo, neprestano negdje žure i pokušavaju završiti više stvari odjednom. Zbog toga mnogi prihvate nedostatak energije kao nešto sasvim normalno. Tek kada svakodnevne obaveze postanu preteške, počinju razmišljati o tome da možda postoji dublji razlog njihovog stanja.
Važno je razlikovati umor koji se javlja nakon napornog dana od iscrpljenosti koja ne prolazi ni nakon odmora. Kada čovjek nekoliko sati radi fizički zahtjevan posao, dugo stoji ili intenzivno vježba, očekivano je da osjeti slabost u mišićima i potrebu za snom. Takvo stanje uglavnom nestane nakon kvalitetnog odmora. Međutim, ako se osoba budi umorna, teško se koncentriše i nema snage ni za uobičajene aktivnosti, to je signal koji ne treba zanemariti.
Umor može biti fizički, ali i mentalni. Mentalna iscrpljenost često nije vidljiva ljudima iz okoline, iako može biti jednako teška. Javlja se kod osoba koje su dugo izložene stresu, emotivnim problemima, pritisku na poslu ili stalnom donošenju važnih odluka. Studenti tokom ispitnih rokova, zaposleni koji rade pod velikim pritiskom i ljudi koji prolaze kroz porodičnu krizu mogu osjetiti da im je svaka nova obaveza ogroman teret.
Fizički i mentalni umor često dolaze zajedno. Kada se tijelo ne odmara dovoljno, čovjek postaje osjetljiviji, nervozniji i manje sposoban da se nosi s problemima. S druge strane, dugotrajna napetost može narušiti san i dovesti do tjelesne slabosti. Tada koncentracija opada, raspoloženje se često mijenja, a poslovi koji su nekada bili jednostavni počinju djelovati veoma zahtjevno.
Jedan od najčešćih razloga za takvo stanje jeste stres. Kada je osoba stalno zabrinuta, njen organizam ostaje u stanju pripravnosti. Dugotrajno povišen nivo hormona stresa, među kojima je i kortizol, može poremetiti san i dodatno potrošiti energiju. Čovjek tada može imati osjećaj da nikada nije potpuno odmoran, čak ni kada provede dovoljno vremena u krevetu.
Nedostatak energije i bezvoljnost ponekad mogu biti povezani i s anksioznošću ili depresijom. Depresija se ne mora kod svake osobe pokazati samo kroz tugu i plač. Kod nekih ljudi prvi znakovi mogu biti gubitak interesa, teško ustajanje iz kreveta, poremećen san i stalna iscrpljenost. Upravo zbog toga emocionalno zdravlje zaslužuje jednaku pažnju kao i fizičko.
Veliki utjecaj na nivo energije ima i način ishrane. Preskakanje obroka, pretjerano konzumiranje slatkiša i česta upotreba prerađene hrane mogu izazvati nagle promjene šećera u krvi. Nakon kratkog osjećaja energije često dolazi do brzog pada, pa osoba postaje pospana, slaba i razdražljiva. Uravnoteženi obroci koji sadrže povrće, voće, integralne žitarice i kvalitetne izvore proteina mogu pomoći da energija tokom dana bude stabilnija.
Ne treba zaboraviti ni vodu. Ljudi ponekad piju mnogo kafe ili zaslađenih napitaka, a vrlo malo obične vode. Čak i blaga dehidracija može biti praćena umorom, glavoboljom, razdražljivošću i slabijom koncentracijom. Zbog toga bi redovan unos tečnosti trebao biti dio svakodnevne rutine, naročito tokom toplijih dana i fizičke aktivnosti.
Na stanje organizma mogu djelovati i vanjski faktori. Nagle promjene temperature, visoka vlažnost zraka, sezonske alergije i zagađenje mogu pojačati osjećaj iscrpljenosti. Prema navodima pojedinih izvora, loš kvalitet zraka naročito može smetati starijim osobama, hroničnim bolesnicima i ljudima koji već imaju probleme s disajnim putevima.
Iako umorna osoba često želi samo ležati, umjereno kretanje može joj pomoći da postepeno vrati energiju. To ne mora biti naporan trening. Kraća šetnja, blago istezanje ili nekoliko jednostavnih vježbi mogu poboljšati cirkulaciju i raspoloženje. Korisne su i kratke pauze tokom rada, naročito za ljude koji mnogo vremena provode sjedeći ili gledajući u ekran.
Tehnike opuštanja, mirno disanje, joga ili meditacija nekim ljudima mogu pomoći da smanje napetost. Jednako je važno uspostaviti redovniji raspored spavanja i pokušati svakoga dana odlaziti u krevet u približno isto vrijeme. Odmor nije znak lijenosti, već osnovna potreba organizma bez koje tijelo i um ne mogu pravilno funkcionisati.
Ipak, promjena navika nije uvijek dovoljna. Dugotrajan umor može biti povezan s anemijom, poremećajem rada štitnjače, dijabetesom, nedostatkom pojedinih vitamina, hormonskim promjenama ili drugim zdravstvenim problemima. Samo na osnovu umora nije moguće utvrditi o kojem je uzroku riječ, pa nije dobro postavljati dijagnozu bez pregleda.
Ako iscrpljenost traje sedmicama, pogoršava se ili je praćena vrtoglavicom, otežanim disanjem, bolovima u grudima, nesvjesticom, neobjašnjivim gubitkom težine ili drugim neuobičajenim simptomima, potrebno je obratiti se ljekaru. Ljekar može procijeniti koje su pretrage potrebne, uključujući krvnu sliku i druge nalaze, zavisno od simptoma i zdravstvene historije osobe.
