U današnjem članku vam pišemo na temu jednostavnog kućnog trika u kojem se nova kuhinjska spužva koristi kao nosač mirisa u toaletu. Ova ideja može pomoći da prostor djeluje svježije, ali je važno koristiti je pažljivo, ne stavljati spužvu u vodokotlić i nikada ne miješati ocat s izbjeljivačem ili drugim sredstvima za čišćenje.
Društvene mreže svakodnevno donose nove ideje za čišćenje i održavanje doma. Neke od njih zaista mogu olakšati kućne poslove, dok druge zvuče mnogo bolje nego što djeluju u stvarnosti. Među savjetima koji su privukli pažnju našao se i trik s običnom kuhinjskom spužvom. Prema toj ideji, njena porozna struktura može zadržati malu količinu mirisne tečnosti i zatim je postepeno otpuštati u prostor.
Privlačnost ovog postupka lako je razumjeti. Nova spužva je jeftina, dostupna u gotovo svakoj prodavnici i već se nalazi u većini domaćinstava. Umjesto kupovine automatskog raspršivača ili posebnog osvježivača, pojedini korisnici društvenih mreža uzimaju čistu spužvu, dodaju joj nekoliko kapi eteričnog ulja i ostavljaju je na diskretnom mjestu u kupatilu. Na taj način spužva dobija ulogu veoma jednostavnog kućnog difuzora, a ne sredstva koje može zamijeniti pranje i dezinfekciju.
Najsigurnija verzija ovog trika podrazumijeva da se koristi potpuno nova i suha spužva. Na nju se stavlja mala količina odabranog mirisa, a zatim se polaže u plitku posudicu iza WC školjke, na policu ili neko drugo mjesto na kojem neće dolaziti u dodir s kožom, vodom i sredstvima za čišćenje. Posudica je važna jer može spriječiti da tečnost dospije na pod, namještaj ili druge osjetljive površine.
U pojedinim verzijama savjeta spominje se natapanje spužve octom i eteričnim uljem. Ocat se često koristi u domaćinstvu zbog svoje kiselosti i sposobnosti da pomogne kod određenih naslaga, ali njegov karakterističan miris neće svakome biti prijatan. Također, ocat se nikada ne smije miješati s izbjeljivačem na bazi hlora, jer takva kombinacija može osloboditi opasne gasove. Nije ga dobro nasumično kombinovati ni s drugim industrijskim sredstvima za čišćenje čiji sastav nije poznat.
U originalnom savjetu navodi se i mogućnost postavljanja spužve u vodokotlić. Ipak, to nije najpametniji izbor. Ocat, eterična ulja i drugi dodaci mogu uticati na gumene zaptivke, ventile i unutrašnje dijelove vodokotlića. Sama spužva može se pomjeriti, raspasti ili ometati njegov mehanizam. Zato je mnogo sigurnije držati je izvan sistema za ispiranje, u zasebnoj posudici i na mjestu koje nije dostupno djeci ili kućnim ljubimcima.
Kada je riječ o izboru mirisa, korisnici najčešće posežu za limunom, lavandom, mentom, ruzmarinom ili eukaliptusom. Limun se obično povezuje s čistoćom i svježinom, dok lavanda prostoru može dati blaži i mirniji miris. Menta i eukaliptus djeluju snažnije, pa je kod njih posebno važno ne pretjerivati. Nekoliko kapi uglavnom je dovoljno, jer velika količina eteričnog ulja u malom i slabo provjetrenom kupatilu može izazvati glavobolju, mučninu ili nadraženost disajnih puteva kod osjetljivih osoba.
Čajevac se često spominje zbog svojstava koja mu se pripisuju, ali ni on ne pretvara spužvu u pouzdano dezinfekciono sredstvo. Ugodan miris nije dokaz da je površina higijenski čista. Osvježavanje zraka i uklanjanje mikroorganizama nisu ista stvar, pa WC školjku, pod, kvake i druge često dodirivane površine i dalje treba redovno čistiti proizvodima namijenjenim za tu svrhu, uz poštovanje uputa proizvođača.
