U današnjem članku vam pišemo na temu osobina koje dijete može naslijediti od bake po ocu, odnosno od svekrve njegove majke. Porodične sličnosti nekada su toliko upečatljive da se čini kao da je dijete preskočilo roditelje i preuzelo osmijeh, pogled ili ponašanje direktno od bake.
Kada se rodi dijete, među prvim komentarima obično se čuje na koga liči. Jedni u njegovom licu odmah prepoznaju majku, drugi tvrde da ima očeve oči, dok bake i djedovi rado pronalaze detalje koji ih podsjećaju na njihovu mladost. Iako takve porodične rasprave djeluju zabavno i jednostavno, iza njih se nalazi veoma složen proces nasljeđivanja.
Dijete približno polovinu genetskog materijala dobija od majke, a polovinu od oca. Međutim, otac svoje gene nije dobio niotkuda. On ih je naslijedio od svojih roditelja, pa se u njegovom dijelu genetskog nasljeđa nalaze i osobine njegove majke. Zbog toga dijete može pokazati crte koje nisu naročito vidljive kod oca, ali su veoma izražene kod bake po očevoj strani.
Geni se ne prenose kao gotova fotografija jedne osobe. Prilikom stvaranja reproduktivnih ćelija genetski materijal se miješa, pa svako dijete dobija drugačiju kombinaciju. Upravo zato braća i sestre mogu imati iste roditelje, a ipak se znatno razlikovati po boji očiju, obliku lica, visini, građi ili temperamentu.
Posebno je zanimljiva priča o X hromozomu. Muškarac obično ima jedan X i jedan Y hromozom. X je dobio od svoje majke, dok mu je otac prenio Y. Kada taj muškarac dobije kćerku, on joj prenosi svoj X hromozom. To znači da je jedan X hromozom djevojčice preko njenog oca stigao od bake po ocu. Sin, s druge strane, od oca dobija Y, pa se ovaj konkretni put nasljeđivanja na njega ne odnosi.
Ipak, iz toga se ne može zaključiti da će svaka djevojčica naslijediti inteligenciju, karakter, talenat ili neku tačno određenu osobinu svoje bake. X hromozom sadrži brojne gene, ali većina vidljivih i psiholoških osobina zavisi od velikog broja gena raspoređenih po različitim hromozomima. Na njihov razvoj utiču i hormoni, ishrana, zdravlje, odgoj i životna iskustva.
Djevojčica zato može imati bakin oblik očiju, liniju obrva ili određenu nasljednu osobinu povezanu s X hromozomom, ali to nije unaprijed zagarantovano. Genetika ne poznaje pravilo prema kojem jedna baka ostavlja jednu posebnu osobinu svim unukama. Otac svom djetetu prenosi samo dio genetske kombinacije koju je dobio od svojih roditelja.
Fizička sličnost često je ono što porodica prvo primijeti. Dijete može imati bakin nos, oblik brade, rupice na obrazima, kovrdžavu kosu ili način na koji se osmjehuje. Ponekad sličnost postane očigledna tek kada neko pronađe staru fotografiju bake iz djetinjstva. Tada izgleda kao da se isto lice pojavilo u dvije različite generacije.
Boja očiju i kose takođe nije rezultat samo jednog jednostavnog gena. U određivanju tih osobina učestvuje više genetskih varijanti, pa se kombinacije mogu ispoljiti na neočekivan način. Osobina koja se kod roditelja gotovo ne primjećuje može postati vidljivija kod djeteta jer je dobilo odgovarajuću kombinaciju i s majčine i s očeve strane.
Slično važi za visinu. Dijete ne mora biti visoko samo zato što je visok jedan roditelj, niti nisko zato što su roditelji nižeg rasta. Visina zavisi od mnogih gena, ali i od prehrane, zdravlja i životnih uslova tokom odrastanja. Zbog toga visoka baka može biti dio genetske priče, ali se na osnovu nje ne može precizno predvidjeti koliko će unuk ili unuka izrasti.
Porodice često govore i da je dijete „povuklo karakter na baku“. Takvo zapažanje ponekad može imati određenu osnovu jer temperament djelimično zavisi od genetike. Međutim, ne postoji jedan gen za tvrdoglavost, nježnost, hrabrost ili smisao za humor. Temperament nema jednostavan obrazac nasljeđivanja, a njegov razvoj u velikoj mjeri oblikuju okruženje i iskustva.
Način govora, pokreti ruku, držanje tijela ili određene reakcije mogu biti i naučeni. Ako dijete mnogo vremena provodi s bakom, ono može nesvjesno oponašati njene izraze, gestikulaciju i navike. Porodica tada može vjerovati da je sve naslijeđeno, iako dio sličnosti zapravo dolazi iz zajedničkog života i emocionalne povezanosti.
I talenti su složeniji nego što se često predstavlja. Muzički sluh, osjećaj za ritam, jezičke sposobnosti ili sklonost crtanju mogu imati genetsku komponentu, ali se bez vježbe i podrške možda nikada neće potpuno razviti. Ako je baka nekada lijepo pjevala, a unuka pokazuje isti dar, genetika može biti dio objašnjenja, ali veliku ulogu imaju interesovanje, učenje i prilike koje dijete dobija.
Od baka i djedova mogu se naslijediti i određene genetske predispozicije povezane sa zdravljem. Predispozicija ipak nije isto što i sigurna bolest. Mnoge česte zdravstvene tegobe nastaju kroz zajedničko djelovanje većeg broja gena, životnih navika i okruženja, pa porodična historija služi kao upozorenje, a ne kao gotova prognoza.
Svako dijete u sebi nosi dijelove više generacija, ali nije kopija nijednog pretka. Od bake po ocu može naslijediti pojedine gene, fizičke karakteristike ili sklonosti, baš kao što ih može dobiti od drugih baka i djedova. Konačan rezultat uvijek je nova i neponovljiva kombinacija.
Zato je možda najljepše porodične sličnosti posmatrati kao tragove prošlih generacija, a ne kao stroga pravila. Bakin osmijeh može se pojaviti na licu unuke, njen talenat može ponovo oživjeti u porodici, a određeni pokret može podsjetiti na nju. Ipak, dijete će kroz vlastita iskustva, odgoj i odluke izgraditi osobnost koja pripada samo njemu.
