U današnjem članku vam pišemo na temu smrdibuba koje se svake jeseni pojavljuju u našim domovima i načina na koje ih možemo držati podalje od kuće. Mnogi ljudi pokušavaju otjerati ove neugodne insekte pomoću bijelog luka, mente i drugih prirodnih sastojaka, ali nisu svi takvi savjeti jednako djelotvorni. Iako se često govori o jednom čudesnom mirisu kojeg se smrdibube navodno plaše, najvažnije je znati kako im spriječiti ulazak u dom i kako ih ukloniti bez širenja neugodnog mirisa.
Dolaskom hladnijih dana mnogi primjećuju isti problem. Na prozorima se pojavljuju smeđi insekti koji se polako kreću po staklu, zavjesama i zidovima. Ponekad ih ima samo nekoliko, dok se u pojedinim domaćinstvima mogu pojaviti u mnogo većem broju. Riječ je o smrdibubama, insektima koji su posebno poznati po neugodnom mirisu koji ispuštaju kada se osjete ugroženo. Njihova pojava u kući ne znači da prostor nije dovoljno čist, već da insekti pokušavaju pronaći sigurno mjesto na kojem će provesti hladniji dio godine.
Jedna od vrsta koje se često pojavljuju oko stambenih objekata jeste smeđa mramorasta smrdibuba. Tokom toplijih mjeseci boravi na otvorenom, gdje se hrani biljnim sokovima. Međutim, kada temperature počnu padati, traži zaklon od hladnoće. Tada se okuplja na vanjskim zidovima kuća i zgrada, posebno na mjestima koja tokom dana zagrijava sunce. Nakon toga pokušava pronaći sitne otvore kroz koje može ući u unutrašnjost objekta.
Najveći problem jeste što smrdibubama nije potreban veliki otvor da bi pronašle put do toplog prostora. Dovoljna je mala pukotina oko prozora, oštećena zaštitna mrežica ili razmak između vrata i poda. Upravo zbog toga mnogi ljudi imaju osjećaj da se ovi insekti pojavljuju niotkuda. Jednog dana prozor može izgledati potpuno čist, a već sljedećeg na zavjesi se može pronaći nekoliko smrdibuba.
Kada se pojave u kući, prva reakcija mnogih ljudi jeste da ih pokušaju ubiti papučom, maramicom ili nekim drugim predmetom. Međutim, upravo takav postupak često izaziva najveću neugodnost. Smrdibube imaju odbrambeni mehanizam koji im omogućava ispuštanje jakog mirisa kada osjete opasnost. Taj miris može se zadržati na rukama, namještaju i drugim površinama, zbog čega je najbolje izbjegavati njihovo gnječenje.
Mnogo praktičnije rješenje jeste pažljivo uklanjanje insekta pomoću čaše ili manje posude. Posuda se može postaviti preko smrdibube, a zatim ispod nje polako podvući čvršći papir. Na taj način insekt se može iznijeti iz prostorije bez direktnog dodirivanja i bez nepotrebnog pritiskanja njegovog tijela. Ovakav postupak posebno je koristan kada se u kući nalazi samo nekoliko primjeraka.
Kod većeg broja smrdibuba pojedini ljudi koriste usisivač. Iako se na taj način insekti mogu brzo ukloniti, postoji jedan nedostatak. Neugodan miris može ostati unutar usisivača, posebno u vrećici ili spremniku za prašinu. Zbog toga se ovaj način uklanjanja ne smatra uvijek najpraktičnijim rješenjem.
Na internetu se često mogu pronaći tvrdnje da smrdibube ne podnose miris bijelog luka, mente ili određenih eteričnih ulja. Prema takvim savjetima, dovoljno je postaviti nekoliko čehna bijelog luka na prozorsku dasku ili rasporediti listove mente oko otvora kroz koje insekti ulaze. Međutim, ne postoje dovoljno pouzdani dokazi da će ovi sastojci sami po sebi spriječiti ulazak smrdibuba u kuću.
Čak i ako određeni miris privremeno odvrati insekte od jednog mjesta, to ne znači da će potpuno napustiti objekat. Smrdibuba može jednostavno pronaći drugi otvor i nastaviti tražiti zaklon. Upravo zbog toga stručnjaci mnogo veću pažnju posvećuju fizičkoj zaštiti doma nego različitim mirisnim pripravcima.
Slično važi i za sodu bikarbonu, koja se često spominje kao sastojak domaćih mješavina protiv insekata. Iako ima brojne primjene u domaćinstvu, nije potvrđeno da rastvor sode bikarbone predstavlja pouzdanu zaštitu od smrdibuba. Osim toga, pojedine domaće mješavine mogu oštetiti osjetljive površine ili biljke, zbog čega ih ne treba koristiti bez razmišljanja.
