U današnjem članku vam pišemo na temu novih predviđanja brazilskog vidovnjaka Atosa Salomea, kojeg pojedini mediji nazivaju „Živim Nostradamusom“. Njegove tvrdnje zvuče zabrinjavajuće, ali važno je odmah naglasiti da nisu naučno potvrđene i da ih ne treba shvatiti kao sigurnu najavu budućnosti.
Atos Salome već godinama privlači pažnju javnosti pričama o ratovima, prirodnim katastrofama, političkim krizama i velikim tehnološkim promjenama. Njegovi pratioci tvrde da je u prošlosti predvidio nekoliko važnih događaja, dok skeptici upozoravaju da su njegove izjave uglavnom dovoljno široke da se kasnije mogu povezati s različitim situacijama.
Ovoga puta u centru njegovih predviđanja našla su se tri velika područja: Bliski istok, Arktik i afrički Sahel. Riječ je o dijelovima svijeta koji već prolaze kroz političke, vojne ili sigurnosne probleme. Zbog toga njegove riječi lako privlače pažnju, posebno kada se u medijskim naslovima predstave kao dramatično upozorenje da će se tokom jeseni dogoditi nešto što bi moglo promijeniti svijet.
Ipak, Salome nije naveo jedan precizan događaj, određeni datum niti potpuno jasan scenario. Njegove tvrdnje uglavnom govore o mogućem pojačavanju postojećih napetosti. To znači da ih je moguće tumačiti na više načina i naknadno povezati s različitim vijestima iz svijeta.
Najviše pažnje posvetio je Bliskom istoku. Prema njegovim riječima, odnosi između Irana, Izraela i drugih država u tom području mogli bi ući u ozbiljniju fazu. Posebno je spomenuo iranski nuklearni program i obogaćivanje uranijuma, tvrdeći da bi upravo ta pitanja mogla dodatno povećati nesigurnost u regionu.
Bliski istok već dugo predstavlja jedno od najvećih svjetskih političkih i sigurnosnih žarišta. Zbog toga upozorenje o novim tenzijama ne mora nužno biti rezultat vidovnjačke sposobnosti. Brojni politički analitičari, stručne institucije i međunarodne organizacije redovno prate iste rizike na osnovu stvarnih događaja i dostupnih podataka.
Salome je govorio o mogućem dostizanju „kritičnog praga“, ali nije objasnio šta bi taj trenutak konkretno podrazumijevao. Nije naveo kada bi se to moglo dogoditi niti koji bi tačno događaj pokrenuo veću krizu. Upravo takva neodređenost ostavlja mnogo prostora za kasnija tumačenja.
Drugo područje koje je izdvojio jeste Arktik. On smatra da bi Rusija mogla premještati dodatne raketne sisteme prema strateški važnim dijelovima krajnjeg sjevera, što bi moglo povećati napetost u odnosima sa članicama NATO-a. Iako ta tvrdnja zvuči uznemirujuće, ona također nije predstavljena uz konkretne dokaze ili precizan vremenski okvir.
Arktik zaista dobija sve veći politički, vojni i ekonomski značaj. Otvaranje novih pomorskih ruta, pristup prirodnim resursima i strateški položaj tog prostora već su pojačali interes Rusije i zapadnih država. Međutim, postojanje međunarodnog nadmetanja ne znači da će nužno doći do direktnog oružanog sukoba.
Treća tačka njegovih predviđanja odnosi se na Sahel, prostrani afrički pojas koji obuhvata Niger, Mali, Burkinu Faso, Čad i druge zemlje. Taj region godinama se suočava s političkom nestabilnošću, vojnim udarima, siromaštvom i djelovanjem militantnih organizacija. Salome vjeruje da bi sjever Nigera mogao postati prostor na kojem bi se ukrstili različiti regionalni i strani interesi.
Ni u ovom slučaju nije naveo tačan datum niti detaljno objasnio kakav bi se događaj mogao desiti. Njegova procjena oslanja se na područje u kojem problemi već postoje, pa je teško jasno razlikovati predviđanje od opće procjene da bi se nestabilna situacija mogla dodatno pogoršati.
Dio njegove popularnosti potiče od tvrdnji da je ranije predvidio pandemiju koronavirusa, smrt kraljice Elizabete Druge i određene sportske rezultate. Međutim, kritičari ističu da su mnoge takve prognoze postale poznate tek nakon što su se konkretni događaji već odigrali. Tada su ljudi u ranijim, široko napisanim izjavama prepoznali nešto što ih je podsjetilo na noviju vijest.
Kao primjer navodi se njegova prognoza o pobjedniku Svjetskog prvenstva, u kojoj je govorio o reprezentaciji povezanoj s „bojama vatre“. Takav opis mogao se odnositi na više nacionalnih timova. Kada je tvrdnja dovoljno neodređena, mnogo ju je lakše naknadno prilagoditi stvarnom ishodu.
Ljudi često bolje pamte predviđanja koja djeluju kao da su se ostvarila, dok brojne netačne prognoze brzo padnu u zaborav. Zbog toga vidovnjačke priče mogu ostaviti utisak veće preciznosti nego što ona zaista postoji. Dramatični naslovi dodatno pojačavaju taj osjećaj, posebno kada izostave važnu informaciju da se radi o ličnim tvrdnjama, a ne o provjerenim analizama.
Vidovnjačke metode nisu naučno priznati način predviđanja ratova, katastrofa ili političkih promjena. Ozbiljne procjene sigurnosnih rizika zasnivaju se na provjerljivim informacijama, vojnim i ekonomskim pokazateljima, diplomatskim odnosima i analizama stručnjaka.
