U današnjem članku vam pišemo na temu studentice koja je izgubila novčanik s novcem namijenjenim za stanarinu i hranu, ali ga je zahvaljujući poštenju nepoznatog mladića dobila nazad. Dvije godine kasnije našla se u istoj situaciji i bez razmišljanja učinila za drugu osobu ono što je nekada neko učinio za nju.

U vrijeme kada se dogodio prvi događaj, djevojka je bila studentica i živjela je skromno. Njeni roditelji poslali su joj oko 3.000 kuna, što je približno 400 eura. Taj novac nije bio namijenjen izlascima, kupovini odjeće ili nekom posebnom zadovoljstvu. Trebao joj je za stanarinu, hranu i osnovne mjesečne troškove.

Dobro je znala da roditelji nisu lako izdvojili taj iznos. I oni su imali račune i obaveze, ali su se trudili da joj omoguće školovanje i život u drugom gradu. Zbog toga je prema njihovom novcu osjećala posebnu odgovornost. Nakon što ga je podigla u banci, stavila ga je u novčanik i krenula prema stanu.

U nekom trenutku na putu dogodilo se ono čega se svaki čovjek boji. Kada je kasnije posegnula za novčanikom, nije ga bilo. Najprije je pomislila da ga je stavila u drugi pretinac torbe. Počela je vaditi stvari, pregledavati džepove i ponavljati iste pokrete, nadajući se da ga je samo previdjela.

Ubrzo je shvatila da je novčanik zaista nestao. Nije znala gdje joj je ispao niti koliko je vremena prošlo otkako ga je posljednji put vidjela. Vraćala se istim putem, gledala oko klupa, trotoara i ulaza, ali nije pronašla ništa. U jednom trenutku ostala je bez gotovo svega što je imala za čitav mjesec.

Panika ju je potpuno savladala. Nije je mučio samo strah da neće moći platiti stan i kupiti hranu. Još teže joj je bilo zamisliti razgovor s roditeljima. Znala je koliko su se odricali da joj pošalju novac, a sada je morala priznati da ga je izgubila svega nekoliko sati nakon podizanja.

Dok je razmišljala kako će preživjeti ostatak mjeseca, telefon joj je pokazao novu poruku. Pisao joj je mladić kojeg nikada ranije nije vidjela. Objasnio joj je da je pronašao novčanik i da je, zahvaljujući dokumentima, saznao njeno ime. Potražio ju je na Facebooku kako bi stupio u kontakt s njom.

U početku nije mogla povjerovati da joj se dogodilo nešto tako dobro. Nakon dogovora našli su se kako bi joj predao izgubljene stvari. Kada je otvorila novčanik, dočekalo ju je veliko olakšanje. Dokumenti i kartice bili su na svojim mjestima, a unutra se nalazio i sav novac. Nije nedostajala nijedna kuna.

Za mladića je to vjerovatno bio jednostavan i ispravan potez. Pronašao je nešto što nije bilo njegovo i odlučio vratiti vlasnici. Za studenticu je, međutim, njegova odluka imala mnogo dublje značenje. U trenutku kada je očekivala najgori mogući ishod, potpuni stranac pokazao joj je da poštenje i dalje postoji.

Taj događaj ostao je duboko u njenom sjećanju. Život se nastavio, ispite su zamijenile nove obaveze, a stresni dan s vremenom je postao priča iz prošlosti. Ipak, nikada nije zaboravila trenutak kada je otvorila novčanik i shvatila da joj je sve vraćeno. Posebno nije zaboravila mladića koji nije tražio nagradu niti pohvalu.

Dvije godine kasnije dogodilo se nešto što nije mogla očekivati. Hodajući svojim putem, ugledala je tuđi novčanik. Podigla ga je i otvorila kako bi pronašla dokument ili neki podatak o vlasniku. Unutra se nalazila velika količina novca.

Našla se pred istim izborom koji je nekada imao nepoznati mladić. Mogla je uzeti novac, odbaciti novčanik i nastaviti dalje. Vjerovatno niko ne bi saznao šta se dogodilo. Mogla je sebi govoriti da vlasnika svakako neće pronaći ili da osobi koja nosi toliko novca taj iznos možda nije ni važan.

Ipak, takve misli nisu dugo ostale u njenoj glavi. Odmah se sjetila vlastitog straha, izgubljene stanarine i olakšanja koje je osjetila kada joj je novčanik vraćen. Znala je koliko bolno može biti panično pregledavanje džepova i povratak istim putem u nadi da izgubljene stvari još uvijek negdje čekaju.

Zbog toga je novčanik bez oklijevanja odnijela u policiju. Nije poznavala njegovog vlasnika i nije mogla znati čemu je novac bio namijenjen. Možda je pripadao imućnoj osobi, ali je jednako tako mogao biti predviđen za stanarinu, račune, lijekove ili pomoć nekom članu porodice.

Shvatila je da nije na njoj da procjenjuje koliko je drugome potreban njegov novac. Jedina važna činjenica bila je da joj pronađeni iznos ne pripada. Na isti način ni mladić prije dvije godine nije znao da su sredstva u njenom novčaniku predstavljala gotovo sve što je imala. Znao je samo da je neko nešto izgubio i da to treba vratiti.

Možda taj mladić nikada neće saznati da je njegovo poštenje nastavilo živjeti u postupku druge osobe. Vjerovatno nije mogao naslutiti koliko je snažno uticao na djevojku kojoj je pomogao. Nije održao govor o dobroti niti je pokušao ostaviti poseban utisak. Samo je u trenutku kada ga niko nije nadzirao odabrao ispravnu stvar.