U današnjem članku vam pišemo na temu kineskog biološkog sata i vjerovanja da se rad pojedinih organa mijenja tokom dana. Ova stara ideja može podstaći čovjeka da pažljivije sluša svoje tijelo, ali se ne smije koristiti kao zamjena za pregled ljekara i pouzdanu medicinsku dijagnozu.
Ljudsko tijelo zaista nije jednako aktivno u svakom dijelu dana. Nauka potvrđuje postojanje cirkadijalnog ritma, odnosno unutrašnjeg sistema koji u približno 24 sata utiče na spavanje, budnost, tjelesnu temperaturu, lučenje hormona i druge procese. Gotovo svako tkivo i organ imaju vlastiti dnevni ritam, usklađen s glavnim unutrašnjim satom u mozgu. Na njega posebno utiču smjena svjetlosti i tame, vrijeme odlaska na spavanje, obroci i svakodnevne navike. Američki Nacionalni institut za opće medicinske nauke potvrđuje da organi imaju cirkadijalne ritmove, ali to nije isto što i tradicionalna kineska podjela dana na dvosatne periode.
Prema učenju tradicionalne kineske medicine, tijelom prolazi životna energija poznata kao „chi“. Smatra se da se ona kreće kroz dvanaest glavnih energetskih puteva, odnosno meridijana, od kojih se svaki povezuje s određenim organom. U tom sistemu svaki organ navodno ima period od dva sata u kojem je njegova energija najizraženija. Ovo je tradicionalno vjerovanje, a ne medicinski potvrđen način utvrđivanja rada ili bolesti organa.
U toj podjeli period između jedan i tri sata iza ponoći povezuje se s jetrom. Sljedbenici ovog pristupa vjeruju da se tada odvijaju procesi obnove i prerade različitih materija u tijelu. Buđenje u tom periodu zato se u popularnim tumačenjima često povezuje s navodnom neravnotežom jetre. Međutim, osoba koja se redovno budi tada ne može samo na osnovu sata zaključiti da ima problem s tim organom.
Vrijeme između tri i pet ujutro tradicionalno se pripisuje plućima, dok se period od pet do sedam povezuje s debelim crijevom. Od sedam do devet sati, prema kineskom satu, najaktivniji je želudac. Zbog toga se u ovom učenju jutarnji obrok smatra važnim izvorom energije i podrške probavi. Period od devet do jedanaest pripisuje se slezeni i gušterači, odnosno preradi unesene hrane i raspoređivanju energije.
Od jedanaest do trinaest sati u središte dolazi srce, a od trinaest do petnaest tanko crijevo. Zatim se vrijeme od petnaest do sedamnaest sati povezuje s mokraćnim mjehurom, dok se period između sedamnaest i devetnaest pripisuje bubrezima. Od devetnaest do dvadeset jedan sat tradicionalna kineska medicina govori o srčanom omotaču, a naredna dva sata o takozvanom trostrukom grijaču, pojmu koji nema direktan anatomski pandan u savremenoj medicini. Posljednji period, između 23 i jedan sat, povezuje se sa žučnim mjehurom.
Ova podjela mnogima zvuči zanimljivo jer nudi jednostavan način praćenja svakodnevnih osjećaja. Ako se neko često budi u isto vrijeme, osjeća neobjašnjiv pad energije ili primjećuje ponavljanje određene tegobe, može početi voditi bilješke. Dnevnik simptoma, sna, obroka i nivoa stresa može pružiti korisne informacije, posebno kada ih osoba kasnije podijeli s ljekarom.
Ipak, bilo bi pogrešno tvrditi da buđenje između jedan i tri sata sigurno znači bolest jetre ili da umor u nekom dijelu dana dokazuje slabost određenog organa. Noćna buđenja mogu nastati zbog buke, temperature u sobi, stresa, anksioznosti, kofeina, alkohola, lijekova, bola, potrebe za mokrenjem ili poremećaja spavanja. Na kvalitet sna utiču i nepravilno vrijeme odlaska u krevet, rad u smjenama te korištenje telefona i drugih ekrana kasno navečer.
Sat na kojem se neko probudio sam po sebi nije dijagnostički test. Bolest jetre, bubrega, srca ili nekog drugog organa utvrđuje se razgovorom s ljekarom, pregledom i, kada je potrebno, laboratorijskim analizama ili drugim medicinskim postupcima. Osoba zbog toga ne bi trebala započinjati liječenje niti uzimati biljne preparate samo zato što je pročitala određeno tumačenje kineskog sata.
Tradicionalna kineska medicina razvijala se hiljadama godina i obuhvata različite prakse, uključujući akupunkturu, tai chi i biljne proizvode. Neke od tih metoda istraživane su zbog mogućeg ublažavanja pojedinih tegoba, ali rezultati nisu jednaki za sve postupke i zdravstvena stanja. Američki Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje upozorava da su rezultati istraživanja kineskih biljnih preparata često neujednačeni te da neki proizvodi mogu sadržavati štetne materije ili izazvati ozbiljne neželjene posljedice.
