Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam pišemo na temu zanimljivog ponašanja pasa i razloga zbog kojih neki od njih laju na određene ljude, dok prema drugima ostaju potpuno mirni. Mnogi vjeruju da psi mogu odmah prepoznati kakva je neka osoba, ali njihova reakcija zapravo zavisi od mnogo različitih stvari koje ljudi često i ne primjećuju.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Gotovo svaki vlasnik psa barem jednom je doživio situaciju u kojoj se njegov ljubimac prema dvije osobe ponašao potpuno drugačije. Dok jednoj osobi radosno prilazi, maše repom i traži pažnju, pred drugom se povlači, postaje nemiran ili počinje glasno lajati. Takvo ponašanje često izaziva čuđenje, posebno kada ne postoji očigledan razlog za strah.

Neki ljudi tada pomisle da pas posjeduje posebnu sposobnost prepoznavanja dobrih i loših osoba. Međutim, ponašanje psa mnogo je složenije i najčešće je povezano s njegovim osjećajem sigurnosti, prethodnim iskustvima i načinom na koji doživljava okolinu.

Psi svijet ne posmatraju na isti način kao ljudi. Njihova čula, posebno njuh i sluh, omogućavaju im da primijete brojne promjene koje čovjeku mogu potpuno promaknuti. Zbog toga čak i običan susret s nepoznatom osobom za psa može predstavljati veoma intenzivno iskustvo.

Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih pas različito reaguje na ljude jeste njihov govor tijela.

Ljudi često nisu svjesni koliko način hodanja, položaj ruku, držanje tijela i brzina pokreta mogu uticati na životinju. Osoba koja psu prilazi naglo, direktno ga gleda ili se iznenada saginje prema njegovoj glavi može kod njega izazvati nelagodu.

Pas takvo ponašanje može doživjeti kao prijetnju, čak i kada osoba nema nikakvu lošu namjeru.

Posebno su osjetljivi psi koji nisu navikli na kontakt s velikim brojem nepoznatih ljudi. Njima iznenadni pokreti mogu djelovati zastrašujuće, zbog čega pokušavaju povećati udaljenost ili upozoriti okolinu lajanjem.

S druge strane, osoba koja se kreće smireno, ne pokušava odmah dodirnuti psa i ostavlja mu dovoljno prostora često može djelovati mnogo manje prijeteće.

Psi pažljivo prate i izraze tijela, način okretanja, položaj glave i opće ponašanje osobe koja im prilazi. Upravo zbog toga mogu reagovati na razlike koje ljudima izgledaju potpuno nevažne.

Važno je znati da pas ne procjenjuje samo jedan pokret, nego čitavu situaciju u kojoj se nalazi.

Njegovo ponašanje zavisi i od toga koliko se osjeća sigurno, gdje se susret događa i ima li mogućnost udaljiti se ako mu nešto ne odgovara.

Još jedan važan faktor jeste miris.

Psi imaju izuzetno razvijen njuh, zbog čega mogu prepoznati različite mirise koji su ljudskom nosu gotovo neprimjetni. Kada nepoznata osoba uđe u prostoriju, pas može osjetiti tragove drugih životinja, hrane, parfema ili mjesta na kojima je ta osoba ranije boravila.

Takve informacije mogu izazvati radoznalost, uzbuđenje, oprez ili nelagodu.

Miris koji čovjeku djeluje sasvim obično za psa može biti povezan s nekim ranijim iskustvom.

Naprimjer, pas koji je imao prijatan susret s osobom određenog mirisa može pozitivno reagovati kada ponovo osjeti nešto slično. Nasuprot tome, miris koji povezuje s neprijatnom situacijom može izazvati uznemirenost.

Ipak, to ne znači da pas na osnovu mirisa može pouzdano procijeniti nečiji karakter. On jednostavno reaguje na informacije koje njegova čula prepoznaju.

Veliku ulogu imaju i prethodna iskustva.

Pas koji je tokom života bio izložen grubom postupanju može razviti strah prema određenim pokretima, glasovima ili izgledima ljudi. Ponekad će reagovati čak i na osobu koja ga nikada ranije nije srela.

Ako je životinja doživjela nešto neprijatno, može povezati slične situacije s opasnošću, iako stvarna prijetnja više ne postoji.

Takva reakcija poznata je kao generalizacija straha. Ona se pojavljuje kada pas iskustvo iz jedne situacije prenese na drugu koja ga na nešto podsjeća.

Naprimjer, životinja koja je doživjela neugodan susret s osobom u određenoj odjeći može pokazivati oprez prema drugima koji nose sličnu odjeću.

U takvom slučaju pas ne zaključuje da su svi ti ljudi opasni. Njegov organizam jednostavno reaguje na znakove koje je ranije povezao s neugodnim događajem.

Zbog toga vlasnici ne bi trebali kažnjavati psa samo zato što pokazuje strah. Mnogo je korisnije pokušati razumjeti šta izaziva njegovu reakciju i pomoći mu da ponovo stekne osjećaj sigurnosti.

Osim iskustava, važan je i temperament životinje.

Neki psi prirodno su društveniji, radoznaliji i spremniji na upoznavanje novih ljudi. Drugi su oprezniji i potrebno im je više vremena da prihvate nepoznatu osobu.

Na njihovo ponašanje mogu uticati i dob, zdravstveno stanje, umor i trenutna situacija.

Pas koji je iscrpljen, bolestan ili se nalazi u nepoznatom okruženju može reagovati drugačije nego kada je odmoran i opušten u vlastitom domu.

Zato nije neobično da isti pas jednog dana radosno pozdravi gosta, a drugog dana pokaže želju da ostane na miru.

Lajanje nije uvijek znak agresije. Ponekad predstavlja upozorenje, izraz uzbuđenja, nesigurnosti ili pokušaj životinje da poveća udaljenost između sebe i onoga što je uznemirava.

Vlasnici bi zato trebali naučiti prepoznavati različite znakove psećeg ponašanja.

Položaj ušiju, ukočenost tijela, način kretanja i položaj repa mogu pružiti korisne informacije o tome kako se pas osjeća. Ipak, nijedan znak ne treba posmatrati potpuno odvojeno od ostatka njegovog ponašanja.

Naprimjer, mahanje repom ne znači uvijek da je pas sretan. Ono može pratiti i uzbuđenje ili napetost, zavisno od ostalih tjelesnih signala.

Kada pas pokazuje nelagodu, najvažnije je ne prisiljavati ga na kontakt.

Nepoznatoj osobi treba omogućiti da ostane mirna i da ne pokušava odmah maziti ili grliti životinju.

Pas treba imati dovoljno prostora da sam odluči želi li prići. Takav pristup često omogućava postepeno stvaranje povjerenja.

Posebno je korisno pozitivno nagrađivanje mirnog ponašanja. Kada pas ostane opušten u prisustvu nepoznate osobe, vlasnik ga može pohvaliti ili nagraditi poslasticom, vodeći računa da životinja nije izložena prevelikom stresu.

Postepeno upoznavanje s različitim ljudima i situacijama može pomoći psu da razvije sigurnije ponašanje.

Ipak, socijalizacija ne znači da životinju treba izlagati svemu odjednom. Naprotiv, najbolje je napredovati polako i prilagođavati iskustva mogućnostima konkretnog psa.

Kada pas pokazuje snažan strah, učestalo režanje ili pokušaje ugriza, korisno je potražiti pomoć veterinara ili stručnjaka za ponašanje pasa koji koristi humane metode rada.

Važno je i da ljudi koji nemaju psa razumiju kako se trebaju ponašati prilikom susreta s nepoznatom životinjom.

Iznenadno pružanje ruke prema glavi, naglo približavanje ili pokušaj grljenja mogu izazvati nelagodu. Mnogo je sigurnije prvo pitati vlasnika smije li se psu prići, a zatim poštovati znakove koje životinja pokazuje.

Svaki pas ima svoje granice i nije obavezan prihvatiti dodir ili pažnju svake osobe koju sretne.

Upravo razumijevanje tih granica može spriječiti brojne neprijatne situacije.

Na kraju, razlog zbog kojeg pas laje na jednu osobu, a drugu gotovo ne primjećuje, najčešće nije nikakva tajanstvena sposobnost prepoznavanja ljudske dobrote.

Njegove reakcije oblikuju govor tijela, mirisi, prethodna iskustva, temperament i osjećaj sigurnosti.

Kada vlasnici nauče razumjeti ove signale, lakše mogu pomoći svom ljubimcu da se osjeća opušteno i razvije više povjerenja prema okolini.

Pas ne mora voljeti svakoga da bi bio dobar i odan ljubimac. Mnogo je važnije da se njegove potrebe poštuju, da se ne izlaže nepotrebnom strahu i da kroz strpljenje i pozitivna iskustva nauči kako se sigurno ponašati među ljudima.

PREUZMITE BESPLATNO!
⋆ KNJIGA SA RECEPTIMA ⋆

Upiši svoj email i preuzmi BESPLATNU knjigu s receptima! Uživaj u jednostavnim i ukusnim jelima koja će osvojiti tvoje najdraže.

Jednim klikom preuzmi knjigu s najboljim receptima!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here