U današnjem članku vam pišemo na temu buđenja između tri i pet sati ujutro. Mnogi ljudi se probude baš u to vrijeme i odmah se zapitaju da li se iza toga krije neko posebno značenje. Iako su naši preci ovaj dio noći povezivali s neobičnim pojavama, objašnjenje je najčešće mnogo jednostavnije.
Gotovo svako je barem jednom doživio da usred noći iznenada otvori oči, pogleda prema satu i shvati da je tek tri ili četiri ujutro. U sobi vlada tišina, do alarma je ostalo još nekoliko sati, ali san više nije tako čvrst kao ranije. Takav trenutak može djelovati neprijatno, posebno ako osoba ne zna zbog čega se probudila. Međutim, buđenje u ranim jutarnjim satima veoma je česta pojava i samo po sebi uglavnom ne predstavlja razlog za strah.
U starim narodnim pričama period između tri i pet sati dobio je posebno značenje. U skandinavskom folkloru bio je poznat kao „vučiji sat“, dio noći u kojem su ljudski strahovi, slabosti i nemir navodno bili najizraženiji. Vjerovalo se da tada noćne more postaju snažnije, a granica između stvarnog i nestvarnog mnogo tanja. U nekim drugim kulturama isti period nazivan je „đavoljim časom“ jer su ga ljudi povezivali s duhovima, mračnim silama i drugim natprirodnim pojavama.
Takve priče prenosile su se s generacije na generaciju, pa nije neobično što ih se mnogi sjete kada se probude usred noći. Filmovi, knjige i popularna kultura dodatno su pojačali taj osjećaj misterije. Ipak, ono što je nekada bilo teško objasniti danas se može mnogo jasnije razumjeti zahvaljujući znanju o funkcionisanju ljudskog organizma. Nauka buđenje u ovom periodu povezuje prvenstveno s prirodnim ritmom tijela, navikama i uslovima u kojima osoba spava.
Svaki čovjek ima unutrašnji biološki sat, poznat kao cirkadijalni ritam. On upravlja smjenom sna i budnosti, ali utiče i na tjelesnu temperaturu, lučenje hormona, osjećaj gladi i nivo energije. Tokom noći tijelo prolazi kroz nekoliko različitih faza sna. Pred jutro san postaje plići, dok se količina melatonina, hormona koji pomaže uspavljivanju, postepeno smanjuje. Zbog toga osobu između tri i pet sati može probuditi i smetnja koju ranije tokom noći vjerovatno ne bi primijetila.
Jedan od sasvim običnih razloga jeste potreba za odlaskom u toalet. Ako je osoba uvečer popila mnogo vode, čaja ili drugog napitka, tijelo će tokom noći pokušati izbaciti višak tečnosti. Alkohol i pića koja sadrže kofein dodatno mogu poremetiti miran san. Povremeno ustajanje zbog mokrenja nije neobično, ali ako se potreba ponavlja svake noći ili nekoliko puta tokom jedne noći, korisno je razgovarati s ljekarom. Ponekad takva promjena može biti povezana s mokraćnim mjehurom, šećernom bolešću, trudnoćom ili drugim zdravstvenim stanjem.
Veliku ulogu ima i prostor u kojem osoba spava. Zvuk automobila, lavež psa, svjetlost koja dolazi s ulice ili vibracija telefona mogu biti dovoljni da prekinu san. Nekome smeta previsoka temperatura, dok se druga osoba budi jer joj je postalo hladno. Neudoban jastuk, loš madrac ili zagušljiva prostorija također mogu uticati na kvalitet odmora. Pošto je san pred jutro osjetljiviji, čak i mala promjena u okolini može izazvati buđenje.
Kod žena razlog mogu biti hormonske promjene. Tokom menopauze često se pojavljuju valunzi, noćno znojenje i osjećaj unutrašnjeg nemira. Osoba se tada može probuditi mokra od znoja, uznemirena i potpuno razbuđena. Slične poteškoće mogu se pojaviti i u drugim životnim periodima u kojima dolazi do većih hormonalnih oscilacija. Takva buđenja nisu stvar umišljanja, već mogu biti stvarna reakcija tijela na promjene kroz koje prolazi.
Ipak, nije uvijek riječ samo o vanjskim smetnjama ili hormonima. Nesanica se često pokazuje upravo tako što osoba bez većih problema zaspi, ali se prerano probudi i više ne uspijeva nastaviti spavati. Apneja u snu također može izazvati nagla buđenja jer tokom spavanja dolazi do privremenih prekida disanja. Na nju mogu ukazivati glasno hrkanje, gušenje, jutarnja glavobolja i izražen umor tokom dana. Noćne more i poremećen biološki ritam dodatno mogu objasniti zašto se buđenje ponavlja približno u isto vrijeme.
Posebnu pažnju treba obratiti na stres i emocionalno stanje. Kada je osoba zabrinuta, njen mozak teško prelazi u potpuno mirno stanje. Problemi s posla, porodične nesuglasice, finansijski strahovi ili neizvjesnost mogu ostati prisutni čak i tokom sna. Tada se čovjek probudi rano, a misli odmah počnu kružiti oko svega što ga opterećuje. Učestalo rano buđenje može biti povezano s anksioznošću ili depresivnim raspoloženjem, naročito kada ga prate tjeskoba, bezvoljnost i stalni umor.
Buđenja postaju češća i s godinama. Starije osobe provode manje vremena u dubokom snu, pa ih lakše probude zvukovi, potreba za mokrenjem ili bolovi u tijelu. To ne znači da kvalitetan san više nije moguć, već da su mirna rutina i odgovarajući uslovi još važniji.
Pomoći mogu jednostavne promjene. Dobro je svako jutro provesti neko vrijeme na dnevnoj svjetlosti, odlaziti na spavanje približno u isto vrijeme i izbjegavati teške obroke kasno navečer. Kofein i alkohol pred spavanje mogu pogoršati problem, dok lagana šetnja i umjerena fizička aktivnost obično doprinose boljem odmoru. Spavaća soba bi trebala biti tiha, zamračena, uredna i blago rashlađena, a telefon po mogućnosti udaljen od kreveta.
Buđenje u takozvanom vučijem satu zato najčešće nema nikakvu skrivenu ili natprirodnu poruku. To je uglavnom način na koji tijelo reaguje na vlastiti ritam, stres, hormone ili uslove iz okoline. Ako se događa povremeno, nema potrebe za brigom. Međutim, ako traje sedmicama, remeti svakodnevni život ili ga prate gušenje, snažno hrkanje, bol, tjeskoba i veliki umor, razgovor s ljekarom predstavlja najbolji sljedeći korak. Tijelo često upozorava da mu je potreban odmor ili podrška, a njegove signale ne treba ni dramatizovati ni potpuno zanemariti
