U današnjem članku vam pišemo na temu pitanja postoji li određena dob u kojoj muškarac počinje gubiti interes za svoju suprugu. Najjednostavniji odgovor je da takva brojka ne postoji, jer bliskost mnogo više zavisi od odnosa, komunikacije i životnih okolnosti nego od godina koje pišu u dokumentima.
Kada žena osjeti da se njen partner udaljava, lako može pomisliti da su uzrok starenje, promjena izgleda ili činjenica da su dugo zajedno. U njenim mislima tada se mogu pojaviti pitanja je li mu još privlačna, postoji li druga osoba i je li ljubav potpuno nestala. Međutim, ono što izgleda kao gubitak interesa često ima složeniju pozadinu.
Muškarac može postati emocionalno udaljen sa 35 godina, dok drugi i u sedamdesetim zadržava nježnost i zanimanje za suprugu. Zbog toga nije moguće odrediti jednu životnu dob nakon koje svi muškarci prestaju obraćati pažnju na partnericu. Godine donose promjene, ali ne određuju same po sebi kvalitet ljubavi.
Srednje godine ipak mogu biti osjetljivo razdoblje. Između četrdesete i pedesete mnogi ljudi počinju drugačije posmatrati vlastiti život. Djeca odrastaju, posao možda više ne pruža isto zadovoljstvo, tijelo se mijenja, a energija nije jednaka onoj iz mladosti. Tada se mogu pojaviti pitanja o propuštenim prilikama, neostvarenim željama i budućnosti.
Takva preispitivanja nisu isključivo muška, ali ih muškarci ponekad drugačije pokazuju. Umjesto da otvoreno kažu da su uplašeni, nezadovoljni ili nesigurni, mogu se povući u sebe. Partnerica onda njihovu šutnju doživljava kao odbacivanje, iako se muškarac možda ne udaljava samo od nje.
Ako je izgubio interes i za prijatelje, hobije, posao i aktivnosti koje su ga ranije veselile, problem vjerovatno nije samo u braku. Povlačenje iz gotovo svih dijelova života može biti znak ozbiljnog stresa, iscrpljenosti ili psihičkih poteškoća. U takvoj situaciji korisnije je pokazati zabrinutost nego odmah optuživati.
Jedan od najčešćih razloga udaljavanja jeste rutina. Na početku veze partneri žele znati sve jedno o drugom. Razgovaraju dugo, šalju poruke, planiraju izlaske i spontano se dodiruju. Kasnije njihove dane ispune posao, računi, djeca, kućne obaveze i rješavanje stalno novih problema.
Razgovori se tada mogu svesti na pitanja ko ide u prodavnicu, šta će biti za ručak i jesu li računi plaćeni. Partneri funkcionišu kao dobar organizacioni tim, ali polako prestanu njegovati dio odnosa zbog kojeg su se uopće zaljubili. Dijele kuću i obaveze, ali sve manje dijele osjećanja.
Bliskost obično ne nestane u jednom velikom trenutku, nego kroz stotine sitnih propuštenih prilika. Jedne večeri oboje gledaju u telefone umjesto da razgovaraju. Sljedećeg dana zaborave zagrliti jedno drugo. Nakon nekog vremena više i ne primjećuju da je spontani dodir potpuno nestao.
Drugi veliki problem predstavljaju neriješene zamjerke. Brak bez otvorenih svađa nije automatski skladan brak. Ponekad partneri šute samo zato što ne znaju kako razgovarati o problemima. Jedan pređe preko uvrede, drugi potisne razočarenje, a zatim se pojavi nova situacija koja također ostane neriješena.
Poslije mnogo godina mogu se nakupiti osjećaji da partner nije slušao, pružao podršku ili ravnopravno učestvovao u obavezama. Svaka pojedinačna situacija možda izgleda mala, ali njihov zbir stvara emocionalni zid. Tada osoba prestaje govoriti šta joj smeta jer više ne vjeruje da će biti saslušana.
Gubitak interesa ponekad je povezan i s načinom na koji muškarac vidi samoga sebe. Možda je nezadovoljan svojim izgledom, zdravstvenim stanjem, karijerom ili finansijskom situacijom. Čak i kada mu partnerica ništa ne zamjera, on se može osjećati manje vrijedno i manje poželjno.
Čovjek koji nije zadovoljan sobom često se teško prepušta intimnosti. Ne mora značiti da mu supruga više nije privlačna. Moguće je da se on sam ne osjeća dobro u vlastitom tijelu ili vjeruje da više nije osoba kakva je nekada bio.
Stalna kritika dodatno pogoršava udaljenost. Ako muškarac svakodnevno sluša da ništa ne radi kako treba, da je beskoristan ili da su drugi bolji od njega, može prestati pokušavati. Isto vrijedi i za ženu koja je dugo izložena omalovažavanju. Nijedan partner ne može ostati emotivno otvoren ako se stalno osjeća nedovoljno dobrim.
To ne znači da se problemi trebaju prešutjeti. Važno je kako se o njima govori. Rečenica kojom se traži više pomoći u kući otvara mogućnost dogovora, dok tvrdnja da neko „nikada ništa ne radi“ uglavnom izaziva odbranu i novu svađu.
