Nakon smrti pojedinca, postavlja se uobičajeno pitanje o raspolaganju njihovim posjedom i imovinom. Uvriježeno je mišljenje da preminuli ne mogu donijeti svoje vrijedne stvari u onostrano carstvo, stoga se smatra korisnim podijeliti te predmete među onima koji su u potrebi. Ova gesta ne samo da pruža utjehu primateljima, već se također vjeruje da daruje mir preminuloj osobi.
Nadalje, važno je uzeti u obzir zdravstvene čimbenike. Imovina koja je pripadala preminuloj osobi može sadržavati štetne bakterije i viruse, zbog čega je potreban oprez prilikom odlaganja. Osim toga, postoji vjerovanje da predmeti zadržavaju energiju i karmu svojih prijašnjih vlasnika, što može pobuditi bojazan o prisutnosti negativne energije.
Postavlja se pitanje je li nužno riješiti se stvari pokojnika nakon njihova odlaska.
Sama prisutnost ovih predmeta može izazvati uznemirenost među onima koji su ostali, osobito ako su slični preminulom pojedincu. Iako bi se moglo pokazati izazovom rastati se od te imovine zbog sentimentalne vrijednosti koja se pridaje, preporučljivo je ponovno procijeniti praktičnost njihovog zadržavanja. Konstruktivan pristup uklanjanju negativne aure povezane s tim predmetima, uz istovremeno pružanje pomoći onima koji su manje sretni, jest njihovo doniranje dobrotvornim organizacijama.
Psihološka zajednica često ističe izazovnu prirodu prihvaćanja smrti dragih osoba, što može rezultirati problemima mentalnog zdravlja poput depresije ili odvajanja od stvarnosti. Dodjela pokojnikove imovine može odigrati ulogu na ovom putu, pomažući preživjelima da se postupno pomire sa svojom tugom.
Različite religije imaju različite poglede na ovo pitanje. Uzmimo, na primjer, pravoslavne svećenike koji zagovaraju korištenje svete vode za posvećivanje predmeta i uklanjanje bilo kakve dugotrajne negativne energije. Nasuprot tome, u islamu je običaj da se stvari preminulih doniraju u dobrotvorne svrhe kao način davanja blagoslova njihovoj duši. U konačnici, ono što je uistinu važno jest da oni koji su ostavljeni otkriju vlastite načine suočavanja s gubitkom i pronalaženja utjehe, bilo da se radi o djelima milosrđa, predaji predmeta ili bilo kojoj drugoj radnji koja im omogućuje da se oslobode težine prošlost.
BONUS TEKST:
Fascinantna je činjenica da osmijeh ima univerzalno značenje kao simbol radosti, što priznaju pojedinci u svim kulturama i jezicima. Čin osmijeha je izuzetno moćan i nekompliciran način prenošenja emocija. Ovaj poseban izraz lica posjeduje takvu ogromnu moć da može ublažiti stres, poboljšati raspoloženje, pa čak i pozitivno utjecati na opću dobrobit. Kada nastupi smijeh, naše tijelo otpušta endorfine, koji se obično nazivaju hormonima sreće, koji igraju ključnu ulogu u poticanju osjećaja zadovoljstva i spokoja. Štoviše, osmijeh može smanjiti proizvodnju kortizola, hormona povezanog sa stresom, čime potiče opuštanje i poboljšava emocionalno stanje.
Intrigantno je primijetiti da osmijeh nije samo manifestacija sreće; može poslužiti i kao katalizator sreće. Znanstvene studije su otkrile da jednostavan čin smijeha ima sposobnost prevariti mozak da percipira stanje sreće, čak i u nedostatku istinske radosti. Ovaj koncept, koji se naziva “teorija facijalnih povratnih informacija”, predlaže da naše emocije mogu biti pod utjecajem naših fizičkih izraza.
Moć osmijeha u društvenim interakcijama ne može se podcijeniti. Pojedinci koji se često smiješe smatraju se pristupačnijim, ljubaznijim i privlačnijim. Smijeh ima sposobnost jačanja odnosa, izgradnje povjerenja i stvaranja osjećaja zajedništva unutar zajednice. Nadalje, osmijesi su zarazni; kada smo svjedoci da se netko smiješi, često se zateknemo kako mu uzvraćamo osmijeh, čak i bez svjesne svijesti.
Intrigantno je primijetiti da osmjesi dolaze u različitim oblicima, od nježnih i skromnih do iskrenih i ekspanzivnih, koji obuhvaćaju cijelo lice, uključujući oči. Potonji, poznat kao “Duchenneov osmijeh”, naširoko je prepoznat kao istinski izraz sreće i zadovoljstva.
Osmijeh ima veći značaj od običnog izraza lica; posjeduje sposobnost poboljšanja našeg emocionalnog blagostanja i jačanja naših veza s drugima. Bilo da se smijemo u šaljivom trenutku ili tražimo poticaj sreće, osmijeh ostaje izvrsna opcija.
