U današnjem članku vam pišemo na temu razlika između crvenog i bijelog krompira. Obje vrste mogu biti dio zdrave ishrane, ali način pripreme i količina koja se pojede često su važniji od boje kore.
Krompir je jedna od najzastupljenijih namirnica u domaćoj kuhinji. Pristupačan je, zasitan i može se pripremiti na mnogo načina. Jede se kao prilog uz meso i povrće, dodaje se supama i varivima, a ponekad predstavlja i osnovu cijelog obroka. Uprkos njegovoj velikoj popularnosti, ljudi često pokušavaju utvrditi koja je vrsta zdravija.
Najčešće se porede crveni i bijeli krompir. Razlike između njih postoje, ali nisu toliko velike da bi jedna vrsta uvijek bila najbolji izbor za svaku osobu. I crveni i bijeli krompir sadrže ugljene hidrate, kalij, vitamin C i druge korisne hranjive materije. Koji će biti prikladniji zavisi od ostatka ishrane, zdravstvenog stanja i načina pripreme.
Važno je odmah razjasniti jednu čestu zabunu. Crveni krompir i slatki krompir, poznat i kao batat, nisu ista namirnica. Crveni krompir pripada običnim sortama krompira i uglavnom ima crvenu koru i svjetliju unutrašnjost. Batat je druga biljka, može imati narandžasto meso i drugačiji nutritivni sastav. Zbog toga podatke o njima ne treba miješati.
Obični crveni i bijeli krompir imaju dosta sličnosti. Oboje organizmu pružaju energiju, a sadrže i kalij koji učestvuje u održavanju ravnoteže tečnosti, radu mišića i normalnom funkcionisanju nervnog sistema. Vitamin C ima ulogu u zaštiti ćelija i normalnom radu imuniteta.
Njihova kalorijska vrijednost zavisi od veličine porcije, sorte i pripreme. Porcija od oko 150 grama kuhanog ili pečenog krompira bez velikih količina masnoće može imati približno 110 do 150 kalorija. Najveća promjena nastaje tek kada se krompiru dodaju ulje, maslac, masni umaci ili velika količina soli.
Krompir sadrži i škrob, koji predstavlja njegov glavni izvor ugljenih hidrata. Dio tog škroba može postati otporan na varenje, naročito kada se skuhani krompir ohladi. Takav rezistentni škrob ponaša se slično vlaknima: dolazi do debelog crijeva i služi kao hrana korisnim crijevnim bakterijama.
Rezistentni škrob može doprinijeti dužem osjećaju sitosti i sporijem oslobađanju glukoze u odnosu na lako probavljivi škrob. Ipak, njegova količina nije uvijek ista. Na nju utiču sorta krompira, način kuhanja, hlađenje i eventualno ponovno zagrijavanje.
Zbog toga nije opravdano tvrditi da će svaki obrok s krompirom jednako djelovati na šećer u krvi. Veličina porcije, priprema i namirnice koje se jedu uz krompir snažno utiču na konačan odgovor organizma. Krompir pojeden uz povrće i izvor proteina nije isti obrok kao velika porcija pomfrita.
Kod osoba koje imaju dijabetes tipa 2 ili inzulinsku rezistenciju posebno je važno pratiti ukupnu količinu ugljenih hidrata. Sama crvena boja kore ne znači automatski da će krompir imati mnogo blaži uticaj na glukozu. Individualna reakcija može biti različita, pa se porcija treba prilagoditi preporukama ljekara ili nutricioniste.
Crveni krompir može sadržavati više određenih biljnih pigmenata i antioksidativnih spojeva, naročito u kori. Ti sastojci pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Intenzitet boje često pokazuje prisustvo različitih pigmenata, ali se stvarna količina korisnih spojeva razlikuje među sortama.
Bijeli i žuti krompir također imaju vrijedne hranjive materije. U njima se mogu pronaći kalij, vitamin C, vitamin B6, manje količine željeza i drugih minerala. Ipak, krompir nije među najbogatijim izvorima kalcija ili željeza, pa se kod anemije ili povećane potrebe za tim mineralima ne treba oslanjati samo na ovu namirnicu.
Krompir može doprinijeti raznovrsnoj ishrani, ali nije zamjena za druge izvore željeza, kalcija, proteina i vlakana. Osoba koja ima anemiju treba slijediti preporučenu terapiju i plan ishrane, umjesto da očekuje da će češće jedenje bijelog krompira samo riješiti problem.
Najveću razliku između zdravijeg i manje zdravog obroka obično ne pravi vrsta krompira, nego način na koji se on pripremi. Kuhanje i pečenje s malo masnoće omogućavaju da se sačuva dobar dio nutritivne vrijednosti bez velikog povećanja kalorija. Kora se također može ostaviti ako je krompir dobro opran i ako je prikladna za jelo, jer se neposredno ispod nje nalaze vlakna i drugi korisni sastojci.
Pomfrit i druga duboko pržena jela sasvim su druga priča. Tokom prženja krompir upija masnoću, pa njegova kalorijska vrijednost znatno raste. Takva hrana često sadrži i mnogo soli. Ako se jede redovno i u velikim porcijama, može doprinijeti prekomjernom unosu kalorija i nepovoljno uticati na tjelesnu težinu, krvni pritisak i zdravlje srca.
Ni kuhani krompir ne treba pretvarati u težak obrok dodavanjem velike količine maslaca, vrhnja ili masnih umaka. Mnogo uravnoteženija kombinacija može se napraviti uz povrće, nemasno meso, ribu, jaja, sir ili mahunarke. Tako obrok dobija proteine i vlakna, a osoba duže ostaje sita.
Osoba kojoj su važni raznovrsni biljni pigmenti može povremeno izabrati crveni krompir, posebno ako ga jede s korom. Ona kojoj više odgovara ukus i tekstura bijelog ili žutog krompira nema razlog da ih potpuno izbjegava. Nijedna od ovih vrsta nije sama po sebi nezdrava.
Najbolji izbor zato nije isti za sve. Crveni krompir može imati malu prednost zbog pigmenata u kori, ali bijeli i žuti krompir također pružaju korisne hranjive materije. Umjerena porcija kuhanog ili pečenog krompira može se uklopiti u kvalitetan obrok, dok bi pržene verzije trebalo jesti rjeđe.
