U današnjem članku vam pišemo na temu zamiokulkasa, popularne sobne biljke koja može godinama ukrašavati dom uz veoma malo održavanja. Ova biljka poznata je po svojim lijepim zelenim listovima, ali mnogi ne znaju da nekoliko jednostavnih pravila njege može pomoći da bude zdravija i da razvija nove izdanke.
Zbog toga je najbolje provjeriti stanje zemlje prije svakog zalijevanja. Kada se supstrat dobro osuši, biljka se može zaliti, ali višak vode mora imati mogućnost da isteče iz saksije.
Posebno je važno koristiti posudu koja na dnu ima otvore za oticanje vode. Saksije bez odgovarajuće drenaže mogu zadržavati vlagu oko korijena, što povećava mogućnost razvoja truleži.
Prilikom sadnje korisno je odabrati rastresitu zemlju koja omogućava prolazak vode i zraka. Supstrati namijenjeni sukulentima često mogu biti dobar izbor, jer se ne zadržavaju predugo natopljeni.
Neki ljubitelji biljaka na dno posude stavljaju ekspandiranu glinu, ali drenažni otvori i propustan supstrat mnogo su važniji od samog sloja kamenčića ili gline.
Osim zalijevanja, veliku ulogu ima mjesto na kojem se zamiokulkas nalazi. Iako može podnijeti prostorije sa slabijim osvjetljenjem, najbolje napreduje kada dobija dovoljno indirektne dnevne svjetlosti.
Direktno i jako sunce može oštetiti njegove listove, posebno ako biljka dugo stoji neposredno uz osunčan prozor. Zbog toga je bolje pronaći položaj na kojem će imati svjetlosti, ali neće biti izložena dugotrajnom jakom suncu.
Biljka koja dobija odgovarajuću količinu svjetlosti obično ima bolje uslove za stvaranje novih izdanaka. U tamnijim prostorijama njen rast može biti znatno sporiji, čak i kada je potpuno zdrava.
Koristan trik jeste povremeno okretanje saksije. Na taj način različiti dijelovi biljke dobijaju svjetlost, pa njen rast može biti ravnomjerniji.
Zamiokulkas je također osjetljiv na hladnoću. Ne odgovaraju mu nagle temperaturne promjene, hladan propuh niti držanje na otvorenom tokom zimskih mjeseci.
Izlaganje veoma niskim temperaturama može izazvati oštećenja listova i drugih dijelova biljke. Zato je tokom hladnijeg perioda najbolje držati ga dalje od otvorenih prozora i mjesta kroz koja ulazi hladan zrak.
Kada se govori o presađivanju, ni tu ne treba pretjerivati. Ova biljka ne zahtijeva stalnu promjenu saksije, a najbolje ju je presaditi kada korijen i rizomi ispune postojeću posudu.
Mlađi primjerci ponekad rastu brže, dok odraslim biljkama može odgovarati presađivanje nakon nekoliko godina.
Prevelika saksija nije uvijek dobar izbor, jer velika količina zemlje oko korijena može dugo ostati vlažna. Mnogo je bolje odabrati posudu koja je samo malo veća od prethodne.
Posebno zanimljiv dio njege odnosi se na prihranjivanje. U posljednje vrijeme među ljubiteljima sobnog cvijeća spominje se domaći pripravak od leće, koji se predstavlja kao jednostavno sredstvo za podsticanje rasta novih listova.
Prema ovom savjetu, za pripremu je potrebna jedna litra vode i tri supene kašike leće. Voda se prvo prokuha, a zatim se u nju dodaje leća. Smjesa se ostavlja nekoliko sati, približno četiri, nakon čega se procijedi.
Dobijena tečnost koristi se za zalijevanje biljke, a pojedini uzgajivači preporučuju primjenu jednom mjesečno.
Leća prirodno sadrži proteine, minerale i druge hranjive materije. Ipak, nije naučno potvrđeno da ovako pripremljena voda pouzdano podstiče zamiokulkas da razvije mnogo novih listova. Također, nije poznato koliko hranjivih materija biljka zaista može iskoristiti iz takvog pripravka.
Zbog toga domaće tečnosti ne bi trebalo smatrati zamjenom za kvalitetno gnojivo namijenjeno sobnim biljkama. Ako se želi podstaći rast, sigurniji izbor može biti pravilno dozirana prihrana tokom proljeća i ljeta, kada je biljka aktivnija.
Prekomjerno dodavanje bilo kakvog gnojiva može imati suprotan učinak, pa je umjerenost veoma važna.
Vlasnici zamiokulkasa ponekad primijete da listovi počinju žutjeti, da izdanci omekšavaju ili da biljka prestaje rasti. Takve promjene mogu imati različite uzroke, među kojima su pretjerano zalijevanje, nedostatak svjetlosti i nepovoljna temperatura.
Ako je zemlja stalno mokra, a biljka pokazuje znakove propadanja, potrebno je provjeriti korijen. Oštećene dijelove treba pažljivo ukloniti, a biljku po potrebi presaditi u svjež i propustan supstrat.
Zdrav zamiokulkas ne mora stalno stvarati nove listove. Njegov rast prirodno može biti spor, posebno tokom hladnijih mjeseci, kada ima manje dnevne svjetlosti.
Upravo zato strpljenje predstavlja važan dio uzgoja. Biljci najčešće nisu potrebni brojni domaći pripravci niti svakodnevna pažnja, nego stabilni uslovi u kojima može normalno razvijati korijen i nove izdanke.
