U današnjem članku vam pišemo na temu jednog dijela kupusa koji mnogi ljudi bacaju, a zapravo se može iskoristiti u pripremi različitih jela. Riječ je o tvrdoj sredini glavice kupusa, koju većina domaćica uklanja prilikom pripremanja salate, sarme ili kuhanog kupusa. Iako na prvi pogled izgleda kao beskoristan ostatak, ovaj dio povrća može biti veoma ukusan ako se pravilno očisti i pripremi.
Kupus je jedna od najčešće korištenih namirnica u domaćoj kuhinji, posebno tokom hladnijih mjeseci kada se pripremaju sarma, kiseli kupus, razna variva i svježe salate. Gotovo svaka domaćica ima svoj način pripreme ovog povrća, ali jedna navika zajednička je mnogima. Kada se glavica presiječe, tvrdi dio iz sredine najčešće završava u smeću, jer se smatra da nije pogodan za jelo. Međutim, malo ljudi zna da se ispod čvrstog vanjskog sloja često nalazi sočan i ukusan dio koji se može iskoristiti na nekoliko jednostavnih načina.
Dio koji se u svakodnevnom govoru često naziva korijenom kupusa zapravo nije pravi korijen biljke. Riječ je o čvrstom središnjem dijelu stabljike, poznatom i pod nazivom kocen, oko kojeg su raspoređeni listovi glavice. Njegova struktura razlikuje se od mekanih listova jer sadrži više čvrstih vlakana, ali to ne znači da je automatski nejestiv. Posebno kod mladog i svježeg kupusa unutrašnjost ovog dijela može biti prijatno hrskava, blago slatkasta i pogodna za različite načine pripreme.
Prije nego što se odluči iskoristiti, potrebno je pažljivo pregledati njegov izgled i svježinu. Ako je kupus dugo stajao, sredina može postati pretjerano tvrda, suha ili vlaknasta. U takvim slučajevima najbolje je odstraniti dijelove koji nisu pogodni za jelo. Najvažnije je ukloniti tvrdi vanjski sloj, jer se upravo ispod njega često nalazi nježniji dio koji se može jesti.
Čišćenje nije komplikovano i ne zahtijeva posebne kuhinjske vještine. Najprije se nožem odstrani donji, osušeni završetak, a zatim se pažljivo oguli tvrda površina. Očišćeni dio potrebno je oprati pod mlazom vode i provjeriti njegovu teksturu. Ako je dovoljno mekan, može se narendati ili isjeći na tanke komadiće. Ukoliko je nešto tvrđi, bolje ga je narezati na sitne kockice i koristiti u jelima koja se duže kuhaju.
Jedan od najjednostavnijih načina upotrebe jeste dodavanje očišćene sredine kupusa u svježu salatu. Kada se sitno izrenda, može se pomiješati s listovima kupusa, mrkvom i drugim povrćem. Uz malo soli, ulja i limunovog soka dobija se lagana, hrskava salata koja može poslužiti kao prilog gotovo svakom ručku. Oni koji vole neobične kombinacije mogu dodati i malo narendane jabuke, koja će salati dati posebnu svježinu i blagu slatkoću.
Za ljubitelje kremastijih salata postoji mogućnost pripreme jednostavnog preljeva od jogurta, senfa i nekoliko kapi limunovog soka. Takav dodatak lijepo se slaže s hrskavim povrćem i može biti zanimljiva promjena u svakodnevnoj ishrani. Ipak, ako je sredina kupusa previše tvrda, čak i nakon čišćenja, bolje je iskoristiti je u toplim jelima.
Posebno praktična mogućnost jeste dodavanje ovog dijela kupusa u domaće čorbe i variva. Sitno nasjeckani komadi mogu se kuhati zajedno s krompirom, mrkvom, lukom i drugim povrćem. Budući da im je potrebno nešto više vremena da omekšaju, preporučuje se staviti ih u šerpu ranije od listova kupusa. Na taj način postaju mekši i lakše se uklapaju u ostatak jela.
Sredina kupusa može se dodati i grahu, leći ili gustim povrtnim supama. Oni koji vole kremaste čorbe mogu je skuhati s krompirom i prazilukom, a zatim sve usitniti štapnim mikserom. Uz malo bibera, peršuna i drugih omiljenih začina dobija se jednostavan obrok koji pokazuje koliko se korisnih namirnica ponekad nepotrebno baca.
Još jedna zanimljiva ideja jeste priprema ovog dijela kupusa u tavi. Očišćena sredina nareže se na tanke trakice, a zatim kratko dinsta na malo ulja zajedno s lukom. Po potrebi se dodaje nekoliko kašika vode kako bi povrće lakše omekšalo. Uz dodatak bijelog luka, mrkve, gljiva ili paprike može se dobiti ukusan prilog koji se dobro slaže s rižom, krompirom ili mesom.
Za domaćice koje vole pripremati povrće u rerni postoji još jedna jednostavna mogućnost. Sredina kupusa može se narezati na manje komade, pomiješati s uljem i začinima, a zatim peći na temperaturi od približno 200 stepeni. Važno je da komadi ne budu predebeli, kako bi ravnomjerno omekšali. Kada dobiju blago zlatnu boju i postanu dovoljno mekani da se mogu probosti viljuškom, spremni su za posluživanje.
Posebno zanimljiv način iskorištavanja ostataka kupusa jeste priprema povrtnih popečaka. Očišćena sredina može se izrendati i pomiješati s mrkvom, lukom, jajetom i manjom količinom prezli ili zobenih pahuljica. Od dobijene smjese oblikuju se mali popečci koji se mogu peći u rerni ili pripremiti u tavi. Ovakvo jelo može biti praktično kada u frižideru ostane nekoliko manjih komada različitog povrća.
U pojedinim domaćinstvima ovaj dio kupusa koristi se i prilikom kiseljenja. Nakon pravilno provedene fermentacije može dobiti prijatan kiselkast okus i zadržati određenu čvrstoću. Ipak, važno je pridržavati se provjerenog načina pripreme kiselog kupusa, posebno kada je riječ o količini soli i uslovima čuvanja.
Osim što omogućava pripremu novih jela, korištenje sredine kupusa predstavlja i jednostavan način smanjenja kuhinjskog otpada. U vremenu kada cijene hrane predstavljaju značajan trošak za mnoge porodice, iskorištavanje svakog zdravog i jestivog dijela namirnice može biti korisna navika. To ne znači da treba upotrebljavati pokvarene ili potpuno drvenaste dijelove povrća, već da se prije bacanj
