Pomicanje sata stiže ranije nego ikad – i donosi promjenu koja mnogima neće prijati

Kao i svake jeseni, približava se trenutak kada ćemo ponovo „zavrtjeti“ kazaljke i preći na zimsko računanje vremena.
Ali ove godine promjena dolazi ranije nego ikad u posljednjih jedanaest godina — već u noći sa subote na nedjelju, 26. oktobra, u tačno 3:00 ujutro, sat ćemo vratiti jedan sat unatrag, na 2:00.

Naizgled mala promjena — dodatni sat sna i nešto svjetlije jutro — u stvarnosti donosi niz posljedica koje mnogi osjećaju danima, pa i sedmicama kasnije.

Više jutarnjeg svjetla, ali i kraći dani

Pomicanje sata ima svoj dvojaki efekat.
S jedne strane, jutra postaju svjetlija, što nekima olakšava buđenje i početak dana.
S druge, mrak stiže ranije, često već oko 17 sati, pa mnogi osjećaju pad energije, gubitak motivacije i blagu jesensku melankoliju.

Stručnjaci ističu da naš biološki sat nije tako fleksibilan kao onaj na zidu.
Iako formalno „dobijamo“ dodatni sat sna, organizmu je potrebno nekoliko dana da se prilagodi novom ritmu svjetla i tame.
Taj kratki period može biti praćen umorom, pospanošću, glavoboljama i padom koncentracije.

Ljudsko tijelo voli rutinu. Svaka promjena, pa i ona od samo 60 minuta, može poremetiti unutrašnju ravnotežu.

Kratka historija pomicanja sata – praksa stara više od jednog vijeka

Ideja o sezonskom pomicanju kazaljki nije nova.
Prvi put je uvedena još tokom Prvog svjetskog rata, kada su Njemačka i Austro-Ugarska (u čijem je sastavu tada bila i Hrvatska) odlučile produžiti dnevno svjetlo radi uštede energije i boljeg iskorištavanja radnog dana.

Kasnije je praksa više puta ukinuta i ponovo vraćana.
U bivšoj Jugoslaviji konačno je standardizovana 1983. godine, dok je Europska unija 1996. godine uvela jedinstvena pravila za sve članice:

• prelazak na ljetno vrijeme svake posljednje nedjelje u martu,

• povratak na zimsko vrijeme svake posljednje nedjelje u oktobru.

Cilj je bio usklađivanje saobraćaja, komunikacija i ekonomskih aktivnosti među državama, jer su ranije različite zemlje imale različite datume promjena.

Građani žele kraj pomicanja sata – ali EU još uvijek oklijeva

U posljednjoj deceniji sve više građana i stručnjaka smatra da je ova praksa zastarjela i nepotrebna.
Evropska komisija je 2018. godine sprovela veliku javnu anketu u kojoj je učestvovalo više od 4,6 miliona ljudi – a čak 84% ispitanih zatražilo je trajno ukidanje sezonskog pomicanja sata.

Rezultat je bio jasan: Evropljani žele stabilno vrijeme tokom cijele godine.
Godinu dana kasnije, Evropski parlament usvojio je prijedlog o trajnom ukidanju promjena vremena, planirajući da posljednje pomicanje bude 2021. godine.

Ali tada je sve stalo.

Države članice nisu se mogle usaglasiti – da li zadržati ljetno ili zimsko vrijeme kao trajno.

• Francuska i Poljska zalažu se za stalno ljetno vrijeme, zbog dužih dana i pogodnosti za turizam.

• Finska i Nizozemska više vole zimsko vrijeme, jer se bolje uklapa s prirodnim ritmom svjetla.

• Hrvatska, kao turistička zemlja, naginje ljetnom vremenu, uz argument da „duži dani znače i duži boravak na plaži“.

Dok se države raspravljaju, kazaljke se i dalje pomiču – dva puta godišnje.

Svijet se već oprašta od pomicanja sata

Evropa i dalje diskutuje, ali ostatak svijeta već je krenuo dalje.
Brojne zemlje su trajno odustale od pomicanja kazaljki:

• Rusija je još 2014. godine trajno prešla na zimsko vrijeme;

• Turska je 2016. odlučila zadržati ljetno vrijeme tokom cijele godine;

• Kina, Japan i Indija uopšte ne primjenjuju ovu praksu;

• Brazil, Argentina, Urugvaj i Meksiko (izuzev pograničnih zona) su je takođe napustili;

• Čak i unutar Evrope, Island i Bjelorusija ne mijenjaju vrijeme.

Ovaj globalni trend stvara pritisak na Evropsku uniju, jer sve više djeluje kao da je ostala zarobljena u prošlom stoljeću, dok ostatak svijeta jednostavno živi po prirodnom ritmu dana i noći.

Kako pomicanje sata utiče na zdravlje i raspoloženje

Mnogi smatraju da se organizam brzo navikne, ali istraživanja pokazuju suprotno.
Promjena vremena, čak i kada se radi o samo jednom satu, utiče na hormonalni balans, kvalitet sna i koncentraciju.

Tokom prvih nekoliko dana nakon prelaska na zimsko vrijeme, ljudi često osjećaju:

• umor i pospanost,

• glavobolje i nervozu,

• pad raspoloženja i pojavu sezonske depresije,

• poteškoće s fokusom i smanjenu produktivnost.

Ljekari upozoravaju da se ovi simptomi javljaju zato što unutrašnji biološki sat (poznat i kao cirkadijalni ritam) ne reaguje trenutno na promjenu svjetlosnog ciklusa.

Naš organizam pamti navike — kada jedemo, radimo i spavamo. Promjena sata mijenja taj raspored, a tijelu treba vremena da ga „resetuje“.

Kako se pripremiti na promjenu

Da bi prelazak na zimsko računanje vremena bio što lakši, stručnjaci savjetuju nekoliko jednostavnih koraka:

1. Postepeno pomjerajte rutinu.
   Par dana prije promjene, idite na spavanje 10–15 minuta ranije svake večeri.

2. Izbjegavajte kofein i ekrane u večernjim satima.
   Plavo svjetlo ometa proizvodnju melatonina, hormona sna.

3. Iskoristite jutarnje svjetlo.
   Izlaganje prirodnom svjetlu ujutro pomaže organizmu da se brže prilagodi novom ritmu.

4. Održavajte redovne obroke i fizičku aktivnost.
   Rutina u ishrani i pokretu pomaže tijelu da se sinhronizuje sa novim rasporedom dana.

5. Budite blagi prema sebi.
   Umor i manjak koncentracije u prvim danima su normalni — proći će za nekoliko dana.

Vrijeme koje se vraća – i pitanje koje ostaje

Iako kazaljke pomičemo svake godine u istom smjeru, pitanje ostaje isto: ima li to još smisla?
U doba pametnih telefona i LED rasvjete, argument o „uštedi energije“ postaje sve manje relevantan.
Mnogi stručnjaci smatraju da psihološki i fizički efekti prelaska nadmašuju svaku korist.

Evropa, koja je nekada uvela ovu praksu iz praktičnih razloga, danas je suočena s modernim izazovom – potrebom za stabilnošću i prirodnim ritmom života.

Zaključak: možda je vrijeme da prestanemo okretati kazaljke

Ove jeseni ponovo ćemo, gotovo mehanički, vratiti sat unazad i uživati u dodatnom satu sna.
Ali pitanje je – do kada?

Sve više zemalja, stručnjaka i običnih građana vjeruje da je vrijeme da odaberemo jedno računanje vremena i prestanemo živjeti u privremenim kalendarima prošlog vijeka.
Jer, iako ne možemo zaustaviti vrijeme, možemo naučiti da ga živimo prirodnije – bez stresa, bez žurbe i bez vječitog vraćanja unatrag.

Vrijeme možda ne čeka nikoga – ali mi možemo odlučiti da ga više ne vrtimo.