U današnjem članku vam pišemo na temu smrdibuba koje se posebno tokom hladnijih dana mogu pojaviti u velikom broju oko kuće, prozora i balkona. Govori se o nekoliko jednostavnih načina koji mogu pomoći da ih bude manje, ali i o prirodnom rastvoru od bijelog luka koji se može koristiti na mjestima gdje se najčešće pojavljuju.
Dolazak jeseni i nižih temperatura ne donosi samo promjenu vremena, već i pojavu različitih insekata koji pokušavaju pronaći toplije i sigurnije mjesto. Među njima su i smrdibube, insekti koje gotovo svi lako prepoznaju zbog specifičnog oblika tijela, ali prije svega zbog vrlo neugodnog mirisa koji mogu ispustiti kada osjete opasnost.
Tokom toplijih mjeseci one se uglavnom zadržavaju napolju i hrane biljnim sokovima. Međutim, čim temperature počnu padati, njihovo ponašanje se mijenja. Počinju tražiti mjesta na kojima bi mogle prezimiti, pa ih ljudi tada sve češće primjećuju na fasadama, prozorima, balkonima, vratima i drugim osunčanim površinama.
Najveći problem nastaje kada smrdibube pronađu put do unutrašnjosti doma.
Dovoljan im je veoma mali otvor da se provuku unutra. Mogu ući kroz pukotine oko prozora, vrata, roletni, ventilacijskih otvora ili mjesta kroz koja prolaze različite instalacije. Upravo zbog toga stručnjaci i ljudi koji se svake godine bore s ovim insektima najčešće savjetuju da se reaguje prije nego što smrdibube uspiju pronaći zaklon u kući.
Preventiva je u ovom slučaju možda i najjednostavnije rješenje.
Dobro je pregledati prozore i vrata, provjeriti jesu li mrežice protiv insekata neoštećene i zatvoriti sve manje pukotine koje se primijete. Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na roletne i spojeve oko prozorskih okvira jer upravo na tim mjestima često postoji dovoljno prostora da se smrdibuba provuče.
Kada već uđu u kuću, njihovo uklanjanje može biti neugodno upravo zbog mirisa.
Zbog toga ih nije preporučljivo gnječiti.
Smrdibuba najčešće ispušta svoj karakteristični miris kada se osjeti ugroženo ili kada je neko pokušava zgnječiti. Taj miris može se dugo zadržati u prostoriji, na rukama ili na predmetima koji su bili u kontaktu s insektom.
Mnogo jednostavnije rješenje jeste pažljivo je poklopiti čašom ili manjom posudom, ispod podvući komad papira i zatim je iznijeti napolje. Na taj način insekt se može ukloniti bez neprijatnog mirisa.
Ako ih ima mnogo, neki koriste i usisivač. Ipak, postoji mogućnost da miris smrdibuba ostane unutar vrećice ili samog uređaja, pa ni ova metoda nije uvijek najprijatnija.
Jedan od prirodnih trikova koji se često spominje jeste rastvor od bijelog luka.
Za njegovu pripremu potrebna je voda i nekoliko čehna bijelog luka. U otprilike 400 mililitara vode mogu se dodati dva ili tri zgnječena čehna, odnosno nekoliko kašika mljevenog bijelog luka.
Smjesa se sipa u bocu s raspršivačem i dobro promućka. Može se ostaviti i neko vrijeme da odstoji kako bi miris postao intenzivniji.
Nakon toga rastvor se može poprskati po prozorskim daskama, oko vrata, na balkonima i drugim mjestima na kojima su se smrdibube ranije pojavljivale.
Ideja nije da ovaj rastvor uništi insekte, već da ih jak miris bijelog luka odvrati od približavanja tim mjestima.
Zbog toga ne treba očekivati da će jedan tretman trajno riješiti problem. Rastvor se po potrebi može nanositi ponovo, naročito poslije kiše, pranja prozora ili čišćenja površina.
Još je važnije razumjeti da prirodni repelent neće mnogo pomoći ako na kući postoji otvor kroz koji smrdibube stalno mogu ulaziti.
Zbog toga najbolji rezultat obično daje kombinacija nekoliko jednostavnih mjera.
Prvo bi trebalo fizički zatvoriti mogućnosti ulaska. Nakon toga kritična mjesta mogu se povremeno tretirati prirodnim rastvorom, a prozorske daske i prostor oko vrata redovno čistiti.
Dobro je ukloniti i lišće, suhe biljke i druge ostatke neposredno uz kuću jer se insekti mogu zadržavati u takvim zaklonjenim mjestima.
Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na topliju i osunčanu stranu objekta. Smrdibube se često okupljaju upravo tamo jer im sunce pruža dodatnu toplotu prije nego što pronađu mjesto za skrivanje.
Ako ih neko primijeti u većem broju na fasadi ili prozoru, to može biti prvi znak da pokušavaju ući u kuću.
Mnogo je lakše reagovati tada nego nekoliko sedmica kasnije kada se već zavuku iza zavjesa, namještaja, roletni ili u tavanske prostore.
Važno je znati i da smrdibube uglavnom nisu opasne za ljude. Njihov cilj nije napadanje ukućana. One jednostavno traže toplo i sigurno mjesto na kojem bi mogle provesti hladni period.
Ipak, njihovo prisustvo svakako može biti veoma neprijatno. Kada ih se u kući pojavi desetine, problem više nije samo jedna buba na zidu, već pitanje gdje se skrivaju i kako ulaze.
Upravo zato početak jeseni predstavlja pravi trenutak za provjeru doma.
Mrežice na prozorima treba popraviti ako su poderane, sitne pukotine zatvoriti, a prostor oko vrata i roletni pažljivo pregledati.
Prirodni rastvor od bijelog luka može poslužiti kao dodatna pomoć na mjestima na kojima se smrdibube najčešće zadržavaju.
Najvažnija poruka jeste da ne postoji samo jedan čudesni trik koji garantuje da se nijedna smrdibuba više neće pojaviti. Mnogo bolji rezultat daje kombinovanje prevencije, zatvaranja otvora, redovnog pregleda doma i prirodnih metoda odvraćanja.
Kada se smrdibuba ipak pojavi unutra, najbolje ju je mirno ukloniti bez gnječenja.
Na taj način može se izbjeći ono zbog čega su ovi insekti najneugodniji – njihov jak i prepoznatljiv miris.
Zato nije potrebno čekati da hladnoća potpuno stigne i da se smrdibube počnu pojavljivati po zidovima i zavjesama. Dovoljno je reagovati već kada se prvi primjerci primijete oko prozora ili vrata.
Nekoliko jednostavnih mjera urađenih na vrijeme može znatno smanjiti mogućnost da smrdibube tokom jeseni postanu stalni neželjeni gosti u domu.
