U današnjem članku vam pišemo na temu ljudi čije ponašanje stalno donosi stres, krivnju i emocionalnu iscrpljenost. Ponekad je potrebno udaljiti se čak i od bliskog rođaka ako se povređivanje ponavlja, a druga osoba ne pokazuje želju da poštuje jasno postavljene granice..
Porodica, prijateljstvo ili dugogodišnje poznanstvo mogu imati veliku vrijednost, ali samo trajanje odnosa ne znači da je on zdrav. Čovjek se uz bliske osobe treba osjećati dovoljno sigurno da otvoreno govori, odbije nešto što ne želi i podijeli lijepe vijesti bez straha od ismijavanja ili napada.
Mnogi odrastaju uz poruku da porodica mora ostati zajedno bez obzira na sve. Uče da starijima treba šutjeti, rodbini stalno opraštati i neprijatnosti skrivati kako se ne bi izazvala veća svađa. Međutim, krvno srodstvo nije dozvola za vrijeđanje, ucjenjivanje, kontrolisanje ili ponižavanje.
Nije svaki konflikt dokaz da je određena osoba loša. Svi ponekad kažu nešto nepromišljeno, postanu nervozni ili povrijede nekoga bez namjere. Važno je posmatrati obrazac: da li osoba priznaje grešku, pokušava li popraviti štetu i mijenja li ponašanje ili se isti ciklus stalno ponavlja.
Prvi zabrinjavajući obrazac jeste manipulacija osjećajem krivnje. Manipulator rijetko odmah izgovori otvorenu prijetnju. Mnogo češće koristi rečenice kojima drugu osobu uvjerava da je sebična, nezahvalna ili bezosjećajna zato što nije učinila ono što se od nje očekuje.
„Nakon svega što je učinjeno za tebe“, „Da ti je zaista stalo, pristao bi“ ili „Svi drugi bi pomogli, samo ti nećeš“ primjeri su poruka koje ne traže razumijevanje, nego poslušnost. Osoba na koju se vrši pritisak postepeno počinje pristajati na stvari koje ne želi samo kako bi izbjegla svađu.
Problem s manipulacijom jeste to što jedno popuštanje rijetko ostaje jedino. Kada manipulator shvati da krivnja donosi željeni rezultat, istu metodu koristi ponovo. Svako sljedeće „ne“ tada može izazvati ljutnju, šutnju, prijetnju prekidom odnosa ili optužbu da se druga osoba promijenila.
Najkorisniji odgovor obično nije dugo opravdavanje. Što osoba više objašnjava svoje razloge, manipulator dobija više prostora da ih osporava. Mirna rečenica poput: „Razumijem da se ne slažeš, ali moja odluka ostaje ista“, pokazuje poštovanje bez odustajanja od granice.
Drugu grupu čine ljudi koji su stalno usmjereni na najgori dio svake situacije. Svako ima teške dane i potrebu da se nekome požali. Zdravo prijateljstvo podrazumijeva da ljudi mogu govoriti o problemima, ali i da obje strane imaju prostor da budu saslušane.
Kod osobe koja mjesecima ili godinama širi samo negativnost ništa nije dovoljno dobro. Posao je uvijek užasan, rodbina nepravedna, prijatelji nepouzdani, a svako ponuđeno rješenje odmah dobije objašnjenje zašto neće uspjeti. Nakon razgovora s njom drugi se često osjeća iscrpljeno iako prije susreta nije bio loše raspoložen.
Niko nije dužan biti nečiji stalni prostor za odlaganje frustracija. Podrška ne znači da jedna osoba uvijek govori, a druga samo sluša. Ako u odnosu nikada nema pitanja o tuđim osjećanjima, razumljivo je smanjiti učestalost razgovora ili ograničiti teme.
Treći obrazac vezan je za zavist i umanjivanje uspjeha. Zavidna osoba teško podnosi kada nekome drugom dobro ide. Kada prijatelj dobije posao, ona govori da je imao sreće. Kada kupi nešto što je dugo želio, odmah komentariše da je bezveze potrošio novac.
Takvo ponašanje posebno boli kada dolazi od člana porodice koji dobro poznaje nečije slabosti. Umjesto da se raduje lijepoj vijesti, on brzo pronalazi način da je umanji, preusmjeri razgovor na sebe ili podsjeti osobu na neku raniju grešku.
Posljedica je često skrivanje vlastitih uspjeha. Čovjek prestane govoriti šta mu se lijepo dogodilo jer unaprijed zna da će nakon razgovora osjećati nelagodu. Niko se ne bi trebao namjerno umanjivati samo da bi se druga osoba osjećala važnije.
Četvrti znak nezdravog odnosa jeste dugotrajan obrazac laganja. Jedna greška ili nespretno prešućivanje nije isto što i stalno mijenjanje priča, izmišljanje detalja i prenošenje različitih verzija istog događaja različitim ljudima.
U takvom odnosu osoba prestaje normalno razgovarati i postaje istražitelj. Neprestano razmišlja šta je istina, kome je šta rečeno i zašto današnja priča ne odgovara onoj od jučer. Posebno zabrinjava kada neko pred njom ružno govori o drugima, a zatim se pred tim ljudima ponaša veoma ljubazno.
Tada se prirodno pojavljuje pitanje šta ta osoba govori kada ona nije prisutna. Povjerenje se gradi sporo, a može biti uništeno ponavljanjem istih laži. Ako neko iskreno prizna grešku i promijeni ponašanje, odnos se ponekad može popraviti. Ako obmanjivanje ne prestaje, distanca postaje razumna zaštita.
