U današnjem članku vam pišemo na temu neobičnog odgovora jednog učenika prvog razreda koji je nasmijao cijelu učionicu. Jednostavno pitanje o šaranu pretvorilo se u priču o dječijoj mašti, iskrenosti i posebnom načinu na koji najmlađi razumiju svijet oko sebe.
Bio je to naizgled sasvim običan školski čas. Učenici su sjedili u klupama, slušali učitelja i pokušavali pokazati šta su zapamtili iz ranijih lekcija. Tema se odnosila na prirodu i životinje, pa je učitelj postavljao jednostavna pitanja prilagođena njihovom uzrastu. Nije očekivao ništa neobično, već kratke odgovore kojima bi djeca potvrdila da razumiju osnovne stvari o životu u prirodi.
U jednom trenutku upitao ih je zašto šaran živi u vodi. Odrasloj osobi takvo pitanje djeluje veoma jednostavno. Šaran je riba, voda predstavlja njegovo prirodno stanište, a njegove škrge omogućavaju mu da uzima kisik iz nje. Učitelj je očekivao upravo neko od tih objašnjenja, izgovoreno riječima djeteta koje tek počinje upoznavati biologiju.
Nekoliko učenika pokušalo je ponuditi odgovor. Jedni su rekli da šaran ne može živjeti na suhom, drugi da sve ribe moraju biti u vodi, dok su se neki prisjetili škrga o kojima su učili. Međutim, jedan dječak nije krenuo njihovim putem. Kada je došao red na njega, navodno je kratko odgovorio da šaran živi u vodi zato što je „upoznat s tim“.
Nakon njegove rečenice nastala je kratka tišina. Učitelj vjerovatno nije bio siguran da li je dobro čuo, dok su ostali učenici pokušavali shvatiti šta je njihov prijatelj želio reći. Već u narednom trenutku učionicom se proširio smijeh. Odgovor je bio neočekivan, simpatičan i toliko jednostavan da mu je bilo teško pronaći zamjerku.
Dječak nije razmišljao o disanju, građi ribljeg tijela ili uslovima potrebnim za preživljavanje. Njegova logika bila je drugačija. Šaran je oduvijek u vodi, tamo se snalazi i to je prostor koji poznaje. Zbog toga je, iz dječije perspektive, sasvim prirodno zaključiti da riba ostaje u vodi jer je s takvim životom već upoznata. Iako odgovor nije bio naučno objašnjenje, sadržavao je posebnu vrstu jednostavne logike.
Upravo je to razlog zbog kojeg je ovaj mali događaj postao mnogo zanimljiviji od obične školske šale. Djeca svijet još ne posmatraju kroz stroga pravila i naučene obrasce. Ona često povezuju stvari prema iskustvu, osjećaju i slikama koje su stvorila u svojoj glavi. Njihova objašnjenja mogu djelovati čudno odraslima, ali najčešće imaju neko značenje kada se posmatraju iz njihovog ugla.
Odrasli se uglavnom trude ponuditi tačan, potpun i ozbiljan odgovor. Prije nego što nešto izgovore, razmišljaju kako će zvučati, hoće li pogriješiti i kako će ih drugi procijeniti. Dijete takav teret još nema. Ono kaže ono što mu u tom trenutku izgleda smisleno. Dječija iskrenost ponekad pokaže koliko odrasli nepotrebno komplikuju sasvim jednostavne stvari.
U toj situaciji bilo bi najlakše reći dječaku da je pogriješio i odmah preći na sljedeće pitanje. Ipak, takvi odgovori mogu učiteljima mnogo otkriti o načinu na koji dijete razmišlja. Nije važno samo je li učenik zapamtio definiciju iz udžbenika. Važno je i može li samostalno povezati ono što vidi, čuje i zna. Pogrešan odgovor ponekad predstavlja početak mnogo korisnijeg razgovora od mehanički ponovljene rečenice.
Učitelj je mogao objasniti da je dječak na zanimljiv način opisao naviku i pripadnost, a zatim učenicima približiti pravi razlog zbog kojeg šaran živi u vodi. Tako bi djeca saznala nešto novo, a mali učenik ne bi stekao osjećaj da je njegova ideja bezvrijedna. Kreativnost se najbolje razvija tamo gdje dijete smije govoriti bez straha da će mu se svi rugati zbog greške.
Dječakov odgovor podsjeća i na važnost načina na koji odrasli razgovaraju s najmlađima. Ako svaku neobičnu misao odmah odbace, djeca s vremenom mogu prestati postavljati pitanja i iznositi svoja zapažanja. Naučit će pokušavati pogoditi šta odrasla osoba želi čuti, umjesto da zaista razmišljaju. Takav pristup može proizvesti učenika koji dobro pamti, ali se teško usuđuje biti originalan.
