U današnjem članku vam pišemo na temu sudbine jedne velike zvijezde čiji je kraj bio tih i bolan. Pročitajte…
Ovo je priča koja podsjeća da slava ne garantuje toplinu, niti aplauzi znače da neko neće ostati sam kada se svjetla ugase.
Mnogi ljudi maštaju o slavi, o pozornici, reflektorima i publici koja ih obožava. Ipak, rijetko se govori o tamnoj strani tog svijeta, gdje uspjeh često ide ruku pod ruku sa usamljenošću i nerazumijevanjem. Život jedne od najvećih muzičkih dama s ovih prostora upravo je dokaz da slava zna biti okrutna i prolazna.
Lola Novaković bila je ime koje je decenijama značilo kvalitet, eleganciju i vrhunsku interpretaciju. Njena pojava, glas i emocija koju je unosila u svaku pjesmu ostavili su dubok trag u jugoslovenskoj muzici. Već vrlo mlada postala je solistkinja Radio Beograda, a njen talenat brzo je prepoznat širom tadašnje države. Publika ju je voljela, kritika poštovala, a njene pjesme su se pjevušile u domovima, kafićima i na velikim scenama.
- Vrhunac međunarodnog priznanja došao je početkom šezdesetih godina, kada je predstavljala Jugoslaviju na velikoj evropskoj muzičkoj smotri. Nastup koji je tada izvela ušao je u istoriju, a njeno četvrto mjesto na Evroviziji učvrstilo ju je kao jednu od najznačajnijih pjevačica svog vremena. Ipak, koliko god karijera bila blistava, privatni život joj nije donio istu stabilnost.
Mediji su često više pisali o njenim brakovima nego o muzici. Iza sebe je imala tri braka, svaki praćen pažnjom javnosti i komentarima koji su nerijetko prelazili granicu pristojnosti. Posebno je izazivao reakcije njen treći brak, zbog razlike u godinama, što je u tadašnjem društvu smatrano skandalom. Umjesto da se govori o njenim pjesmama, često se govorilo o njenim izborima, što je s vremenom ostavilo trag i na njenoj duši.
Godinama su je pratile i razne glasine, od potpuno besmislenih do zlonamjernih, koje su dodatno zamaglile sliku o njoj kao umjetnici. Iako nikada nisu bile potvrđene, te priče su pokazale koliko je lako zaboraviti ljudsku stranu slavnih ljudi. Nakon posljednjeg razvoda, Lola se sve više povlačila iz javnosti, birajući mir umjesto buke medija.
- Iako nije bila svakodnevno prisutna u novinama, ostala je vezana za umjetnost. Povremeno su je viđali u pozorištu ili na koncertima, ali njen život postajao je sve tiši. Samoća je, nažalost, obilježila njene posljednje godine, daleko od reflektora koji su je nekada pratili na svakom koraku.
Kraj je došao nenametljivo i tužno. Pronađena je u svom domu, u fotelji, djelovalo je kao da odmara. Tek kada su joj prišli, postalo je jasno da je otišla tiho, bez svjedoka, bez ruku koje bi je držale. Vijest o njenoj smrti potresla je javnost, ali i otvorila pitanje koliko smo kao društvo zaboravili one koji su nas zadužili.
Još veći šok uslijedio je nakon sahrane. Iako je za života izražavala želju za skromnim oproštajem, ono što se dogodilo poslije ostavilo je gorak ukus. Njena kuća je opljačkana, a dragocjenosti nestale, kao da ni poslije smrti nije bila pošteđena nepravde. Taj čin je simbolično pokazao koliko su poštovanje i dostojanstvo često odsutni kada više nema koristi od slave.
- O njenom životu i sramnom oproštaju pisali su rijetki, ali iskreni glasovi. Među njima se istakla Mirjana Bobić Mojsilović, koja je Lolu opisala kao simbol jednog boljeg, kulturnijeg Beograda. U svojim riječima nije krila razočaranje društvom koje je zaboravilo prave vrijednosti, dok istovremeno slavi prolazne i beznačajne pojave.
Lola Novaković nije bila samo pjevačica. Bila je oličenje dostojanstva, elegancije i vremena u kojem je umjetnost imala težinu. Njene pjesme su oblikovale generacije i ostale kao svjedočanstvo jedne epohe u kojoj su emocija i glas bili važniji od skandala.
