TUŽNA SUDBINA LOLE NOVAKOVIĆ:

priča o slavi, usponima, borbi i tihom kraju jedne velike zvijezde**

Svi smo barem jednom poželjeli da nas publika voli, da naši talenti nadahnu hiljade, da se naša imena izgovaraju uz divljenje. Međutim, svijet estrade, koliko god blještav bio, krije sjenke koje samo rijetki primijete. Priča o Loli Novaković možda je najjasniji dokaz da se iza reflektora često odvija bitka koju masa ne vidi — i da neki umjetnici, uprkos slavi, umru sami, ostavljeni i zaboravljeni.

Lola Novaković bila je žena čiji je glas obilježio jedno vrijeme. Njene interpretacije, boja glasa i elegancija postavili su je u sam vrh umjetničkog prostora bivše Jugoslavije. Ali njen život je bio mnogo složeniji od aplauza koje je dobijala. U njenoj sudbini isprepleli su se slava i samoća, glamur i bol, ljubav i razočaranja.

DJEVOJKA KOJA JE POSTALA GLAS JEDNE EPOHE

Lolin talent bio je vidljiv gotovo od prvog trenutka kada je zakoračila na muzičku scenu. Kao izuzetno mlada, sa samo 22 godine, postala je vokalni solista Radio Beograda — ogromna čast i priznanje u vremenu kada se to mjesto dodjeljivalo samo najboljima.
Njen glas bio je snažan, čist i jedinstven, a muzička industrija brzo je prepoznala bogatstvo koje posjeduje.

Uslijedili su hitovi, nagrade i nastupi širom zemlje.

Ali najveći trenutak u njenoj karijeri desio se 1962. godine, kada je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji. Izvela je pjesmu „Ne pali svetla u sumrak“ i osvojila četvrto mjesto — ogroman uspjeh, pogotovo u doba kada naš region još uvijek nije imao moćan produkcijski aparat kao danas.

Ta pjesma postala je njen zaštitni znak, a Lola simbol muzičke elegancije i ozbiljnog umjetničkog rada.

SLAVA JE NOSILA I TERET — A MEDIJI SU GA UVEĆALI

Kako to obično biva, tamo gdje je slava, tu su i naslovi koji više hrane znatiželju nego istinu.
Lolin privatni život postao je predmet interesovanja jednako koliko i njene pjesme.
Tri braka donijela su joj, osim emocija, i niz medijskih senzacionalizama koje često nije mogla izbjeći.

Njen bračni put bio je turbulentan:

1. Prvi brak s profesorom Borom Kragujevićem trajao je kratko — samo dvije godine.

2. Drugi brak s Milom Jovanovićem okončan je razvodom 1970. godine.

3. Treći brak, s umjetnikom Draganom Antićem, izazvao je najviše šokiranih pogleda. Ona je bila starija više od deset godina, što je tadašnjem društvu bilo gotovo nezamislivo.

Iako je taj brak trajao tri desetljeća, razveli su se 2000. godine. Za Lolu je to bio jedan od najtežih trenutaka, poslije kojeg se lagano povukla iz javnosti.

GLASINE, PODMETANJA I TERET KOJI NIJE ZASLUŽILA

Tokom njenog trećeg braka mediji su kružili skandalozne, potpuno neosnovane priče — od navodne povezanosti s CIA-om do fantastičnih priča o boravku u ruskom zatvoru.
Ništa od toga nije imalo oslonac u stvarnosti, ali su je glasine pratile kao sjenka.

Takve priče možda su zabavljale mase, ali su njoj nanosile bol.
Nije voljela skandale, nije voljela javnu dramu, bila je umjetnik koji je živio za muziku, ne za tabloide.

TIHO POVLAČENJE I GODINE SAMOĆE

Nakon razvoda, Lola je nastavila da nastupa povremeno — na koncertima, u pozorištu, u mjuziklima — ali mediji je više nisu vidjeli kao „atraktivan sadržaj“.
Ona je ostala vjerna sceni, ali je svijet oko nje počeo da se mijenja.

U eri novih trendova i estradnog senzacionalizma, muzika kakvu je stvarala postala je „previše tiha“ za generacije odrasle na skandalima i instant hitovima.

I tako se Lola povukla — dostojanstveno, bez drame, kao i cijelog života.

TUŽAN KRAJ VELIKE UMJETNICE

Lola Novaković preminula je 2016. godine, sama, u svojoj kući na Ceraku.
Pronađena je u fotelji, u položaju koji je odavao utisak da je samo zadrijemala.
Ali njen životni put tu je bio završen.

Najtužnije je što je njena želja bila skroman oproštaj, daleko od medijske pompe.
Ipak, ni poslije smrti nije imala mir.

Na dan njene sahrane, njen stan bio je provaljen.
Otuđene su stvari koje su imale ne samo materijalnu, nego i ogromnu sentimentalnu vrijednost.
Incident nije odmah dospio u javnost — objelodanjen je tek nakon insistiranja njenog bliskog prijatelja.

To je bio finalni udarac:
društvo koje ju je nekada slavilo, na kraju je zanemarilo i njezin život i smrt.

KRITIKA DRUŠTVA KOJE BRZO ZABORAVLJA SVOJE NAJVEĆE LJUDI

Spisateljica Mirjana Bobić Mojsilović napisala je snažan tekst o Loli, nazivajući je „simbolom Beograda“.
U tom tekstu iskazala je razočaranje generacijama koje veličaju površnost, a zaboravljaju umjetnike koji su oblikovali kulturni identitet naroda.

U današnjem „društvu spektakla“, gdje je važnije ko je šta obukao nego šta je stvorio, Lolin život postavlja pitanje:

Kako se odnosimo prema ljudima koji su dali sebe kulturi, dok nebitni postaju ikone?

LJEPOTA KOJA OSTALA — NJENE PJESME

Lola Novaković nije bila samo pjevačica.
Bila je simbol manira, elegancije, umjetničke ozbiljnosti i kulture.
Njene pjesme oblikovale su generacije, a ona je ostala uzor umjetnicima koji su dolazili poslije nje.

Jedna od njenih najpoznatijih pjesama, „Tražim samo kap radosti“, danas zvuči gotovo proročki.
Kao da je svoj životni put sažela u tih nekoliko stihova — tiho, skromno, ali vječno.