U današnjem članku vam pišemo na temu smirenog reagovanja tokom svađe i načina na koji jedna kratka riječ može promijeniti tok neprijatnog razgovora. Poenta nije u tome da osoba mora prihvatiti uvredu ili priznati da je druga strana u pravu, već da ne dozvoli da je ljutnja povuče u sukob koji neće donijeti ništa dobro….
Gotovo svako se nekada našao u razgovoru koji je počeo kao obična razlika u mišljenju, a završio podignutim glasovima i riječima zbog kojih su se obje strane kasnije kajale. U takvim trenucima čovjek prirodno osjeti potrebu da se brani, objasni svoj stav i dokaže da nije kriv. Što se više trudi da ga druga osoba razumije, razgovor ponekad postaje sve napetiji. Umjesto rješenja pojavljuju se nove optužbe, stare zamjerke i želja da neko po svaku cijenu bude pobjednik.
Problem je u tome što svađa rijetko ostaje vezana samo za temu zbog koje je počela. Jedna nepažljivo izgovorena rečenica podsjeti na ranije nesuglasice, a zatim obje osobe počinju govoriti o svemu što im je ikada smetalo. U tom trenutku više se ne sluša sadržaj razgovora. Svaka strana samo čeka priliku da uzvrati. Kada ljudi prestanu slušati jedni druge, rasprava se pretvara u borbu za nadmoć, a pravi razlog razgovora potpuno nestaje.
U tekstovima o komunikaciji često se spominje jednostavan odgovor – riječ „da“. Ideja je da osoba koja je izložena provokaciji ne uzvrati odmah istom mjerom, već kratkim i mirnim odgovorom prekine očekivani obrazac. Onaj ko vrijeđa najčešće očekuje protivnapad, dugo opravdavanje ili vidljivu ljutnju. Kada umjesto toga dobije neutralan odgovor, razgovor može izgubiti dio energije koja ga je gurala prema većem sukobu.
Ipak, riječ „da“ ne treba razumjeti kao čarobnu formulu koja će pobijediti u svakoj svađi. Ona neće uvijek zaustaviti agresivnu osobu niti će automatski riješiti ozbiljan problem. Njena vrijednost nalazi se u tome što može pružiti nekoliko sekundi potrebnih da se odgovor ne izgovori impulsivno. Smirenost nije trik kojim se druga osoba pobjeđuje, nego način da čovjek sačuva kontrolu nad vlastitim postupcima.
Ako neko kaže: „Ti mene nikada ne slušaš“, miran odgovor može glasiti: „Da, čujem da se tako osjećaš.“ Time osoba nije priznala da nikada nije slušala, nego je pokazala da je razumjela osjećaj druge strane. Ako joj sagovornik kaže: „Opet si sve pogrešno uradio“, ona može odgovoriti: „Da, vidim da si ljut, ali možemo razgovarati bez vrijeđanja.“ Takav odgovor potvrđuje postojanje problema, ali istovremeno postavlja granicu.
Upravo je ta razlika važna. Slijepo izgovaranje riječi „da“ na svaku optužbu može djelovati podrugljivo, hladno ili pasivno-agresivno. Sagovornik može zaključiti da ga druga osoba namjerno provocira, pa se napetost dodatno povećava. Mnogo je korisnije riječ povezati s jasnom i mirnom porukom. Osoba može potvrditi da je čula ono što joj se govori, a da pritom ne prihvati lažnu optužbu ili poniženje.
Ljudi ulaze u svađe iz različitih razloga. Nekada im je zaista važno da riješe problem, ali ne znaju kako da izraze ono što osjećaju. Nekada su umorni, povrijeđeni ili pod velikim pritiskom. Postoje i situacije u kojima jedna strana želi kontrolisati razgovor, izazvati reakciju ili poniziti drugu osobu. Bez obzira na razlog, impulsivan odgovor obično daje još više materijala za nastavak sukoba.
Osoba koja ostane mirna ne mora biti slabija strana. Naprotiv, velika je snaga potrebna da se u trenutku uvrede zastane i svjesno izabere odgovor. To ne znači potiskivanje emocija niti pretvaranje da ništa ne boli. Čovjek može osjetiti ljutnju i istovremeno odlučiti da je neće pretvoriti u uvredu. Može jasno reći da mu nešto smeta, ali bez vikanja, prijetnji i ponižavanja.
Takav pristup može biti koristan u partnerskim odnosima. Kada rasprava postane previše napeta, jedna osoba može priznati da je čula partnerovu zamjerku i predložiti kratku pauzu. Rečenica poput: „Da, ovo je važno, ali sada smo oboje previše uznemireni“ može spriječiti izgovaranje riječi koje se kasnije teško zaboravljaju. Nakon što se emocije smire, razgovor se može nastaviti s mnogo više poštovanja.
Na radnom mjestu ista metoda može pomoći u susretu s kolegom koji nastupa grubo. Umjesto trenutnog prepiranja pred drugim ljudima, osoba može reći da razumije kako postoji problem, ali da želi razgovarati o konkretnim činjenicama. Tako ne bježi od odgovornosti, ali ne prihvata ni način komunikacije koji je ponižava. Smiren odgovor često ostavlja profesionalniji utisak od pokušaja da se uzvrati još oštrijom rečenicom.
