Imunolog koji je živio 108 godina otkrio svoje svakodnevne navike: Šta je jeo i kako je živio dr William Frankland

“Zdravlje se gradi – svakog dana, svakim zalogajem i svakim osmijehom.”

U vremenu u kojem mnogi traže tajnu dugovječnosti u skupim suplementima, čudesnim dijetama i modernim tretmanima, pojavio se čovjek koji je dokazao da jednostavne navike imaju najveću snagu.
Bio je to dr William Frankland, britanski imunolog, naučnik i čovjek koji je doživio nevjerovatne 108 godina – a do samog kraja ostao bistar, aktivan i pun vedrine.

Njegov život nije bio bajka – bio je primjer discipline, ravnoteže i zahvalnosti.
I upravo u tome leži njegova tajna.

Ko je bio dr William Frankland?

Dr Frankland je bio ljekar, istraživač i pionir u imunologiji – čovjek koji je doprinio razvoju terapija koje su pomogle milionima ljudi širom svijeta.

Tokom svoje karijere dugoj više od 70 godina, on je:

• Razvio antihistaminske terapije koje su revolucionisale liječenje alergija.

• Radio na imunološkim serumima i cjepivima.

• Sarađivao s nekim od najpoznatijih imena svjetske medicine.

Ali ono što ga je izdvajalo nije bila samo nauka.
Bila je to njegova filozofija života – jednostavna, a moćna:

“Dug i zdrav život ne dolazi slučajno. On se gradi navikama – svakodnevno, strpljivo i dosljedno.”

 1. Ishrana: Mediteranski pristup bez odricanja

Frankland nije slijedio modne dijete ni brojao kalorije.
Njegov tanjir je bio raznobojan, umjeren i pun života.

Njegova svakodnevna ishrana bila je zasnovana na principima mediteranske prehrane, a uključivala je:

• mnogo svježeg povrća i voća,

• obilje ribe i morskih plodova, bogatih omega-3 masnim kiselinama,

• maslinovo ulje kao osnovni izvor masti,

• integralne žitarice i mahunarke,

• povremeno čašu crnog vina, uvijek uz obrok i u društvu.

“Hrana ne treba biti restrikcija. Treba biti ravnoteža.” – govorio je.

Nikada nije bio pristalica zabrana. Smatrao je da je umjerenost najbolji lijek i da je odnos prema hrani jednako važan kao i sama hrana.

2. Pokret: Tjelesna aktivnost kao lijek

I u poznim godinama, dr Frankland se kretao svakodnevno.
Njegovo tijelo bilo je naviknuto na pokret, ali ne kroz naporne treninge – već kroz laganu, redovnu aktivnost.

Njegova dnevna rutina uključivala je:

• najmanje 30 minuta šetnje,

• lagane vježbe snage i istezanja,

• vrtlarenje, koje je smatrao najboljom terapijom za tijelo i dušu.

Za njega je vrt bio mjesto mira i meditacije.
Dok bi sadio, zalivao ili čupao korov, osjećao je da učestvuje u prirodnom ritmu života.

“Kada sadiš, ne misliš na bolest, već na budućnost.”

3. Um kao mišić: Stalno učenje i radoznalost

Frankland je često govorio da mozak stari samo ako ga zaboravimo koristiti.
I u 100. godini je čitao medicinske članke, rješavao sudoku i pratio naučne novosti.

Svaki dan je posvećivao barem sat vremena mentalnoj stimulaciji, vjerujući da je um najvažniji organ za dug život.

• Čitao je knjige iz raznih oblasti – od biologije do filozofije.

• Rješavao je križaljke i logičke zadatke.

• Volio je razgovarati s mladim kolegama, jer je smatrao da “razmjena ideja pomlađuje duh”.

“Um bez podsticaja je kao tijelo bez pokreta – slab i trom.”

4. Stres: Vedrina kao najbolji vitamin

U svijetu koji nikada ne staje, Frankland je znao kada treba stati.
Nije vjerovao u stresne karijere, nego u miran um i dobar humor.

Njegove metode za upravljanje stresom bile su jednostavne:

• Optimističan pogled na svijet – nije gubio vrijeme na negativne ljude ni besmislene brige.

• Zahvalnost – svakog dana je zapisivao barem tri stvari na kojima je zahvalan.

• Stabilan ritam sna – uvijek je išao u krevet i ustajao u isto vrijeme.

• Smijeh – njegov “najdraži lijek”.

“Najbolji vitamini su vedrina duha i osmijeh.”

Zahvaljujući tom stavu, i u stotoj godini je zračio blagim humorom i toplinom koja je osvajala svakog sagovornika.

5. Društveni život i rutina: Ljudi kao izvor vitalnosti

Frankland je znao da osamljenost ubija brže od bolesti.
Zato je njegov dan uvijek imao mjesto za razgovor, druženje i razmjenu mišljenja.

Bio je aktivan u zajednici, volio susrete sa starim prijateljima, ali i nova poznanstva.
Redovno je odlazio u šetnje, u klub penzionisanih ljekara i volio razmjenjivati šale.

Njegova jednostavna filozofija bila je:

“Druženje je poput svježeg zraka – ne vidiš ga, ali bez njega ne možeš disati.”

Poruka za kraj: Dug život nije slučajnost, već izbor

Dr William Frankland nije vjerovao u čudesne eliksire ni u genetsku sreću.
Vjerovao je u navike koje se ponavljaju svakog dana.

Njegov recept za dug život bio je jednostavan:

• Jedi umjereno, ali s uživanjem.

• Kreći se svakodnevno.

• Održavaj vedar duh.

• Uči, čitaj i budi radoznao.

• Budi zahvalan i povezan s ljudima.

“Dug život nije privilegija. To je posljedica onoga kako živiš svaki dan.”

Njegove riječi nisu teorija – bile su životna praksa.
Do posljednjih dana, dr Frankland je bio dokaz da tijelo i duh mogu stariti dostojanstveno kada ih njegujemo s ljubavlju i umjerenošću.

Šta možemo naučiti iz njegovog primjera

U svijetu u kojem je zdravlje postalo roba, priča ovog starog ljekara vraća nas osnovama.
Podsjeća nas da:

• dugovječnost ne dolazi iz apoteke,

• zdravlje ne počinje u bolnici,

• i da najbolji lijek često nosimo u sebi – u načinu na koji mislimo, jedemo, krećemo se i volimo.

Njegov život nas uči da je svaki dan nova prilika da izaberemo mir umjesto stresa, svježinu umjesto navike, pokret umjesto pasivnosti.

Jer zdravlje nije cilj – to je stil života.
A dug život nije slučajnost – to je nagrada za dosljednost.

Zaključak: Živjeti dugo, ali i dobro

Dr William Frankland nas je naučio da dugovječnost nije u godinama, već u kvalitetu svakog dana.
Njegove navike nisu bile luksuzne ni komplikovane – bile su ljudske, jednostavne, svakodnevne.

Jutarnja šetnja, tanjir maslinovog ulja i povrća, osmijeh, knjiga i razgovor – to je bila njegova “formula mladosti”.

“Zdravlje se gradi – svakim zalogajem, svakim korakom i svakim osmijehom.”

Neka nas njegov primjer podsjeti da nije važno koliko dana imamo u životu,
nego koliko života unesemo u svaki dan.