Nova pravila o vozačkim dozvolama: što donose i zašto brinu starije vozače?

Uskoro bi mogla nastupiti značajna promjena u načinu na koji Europljani posjeduju i obnavljaju vozačke dozvole.
Europska unija pokrenula je modernizaciju cijelog sustava, s ciljem da poveća sigurnost na cestama, smanji birokraciju i omogući lakšu provjeru vozačkih podataka diljem kontinenta.
No, među brojnim novostima, jedno se pravilo posebno istaknulo – kraći rok valjanosti dozvola za vozače starije od 65 godina.

Ova odredba izazvala je burne rasprave u javnosti, jer otvara pitanje jednakosti, diskriminacije i realne procjene sposobnosti starijih građana.

Digitalna vozačka dozvola – budućnost vozača u EU

Najvidljivija novost je uvođenje digitalne vozačke dozvole, koja će biti dostupna putem mobilnih uređaja.
Time će vozači u bilo kojem trenutku moći pristupiti svojim podacima putem pametnog telefona, bez potrebe za nošenjem fizičke kartice.

Digitalni oblik dozvole donosi više pogodnosti:

• Jednostavnija provjera valjanosti na granicama i u drugim državama članicama.

• Manja mogućnost gubitka ili krađe dokumenta.

• Brže obnavljanje dozvole i prijenos podataka u slučaju preseljenja u drugu državu.

• Lakša kontrola za prometne službe i policiju, jer će se sve informacije moći provjeriti u digitalnom sustavu.

Naravno, fizička verzija i dalje će postojati za one koji je žele, no digitalna dozvola predstavlja jasan korak prema modernizaciji europske administracije.

Posebna pravila za starije vozače – izvor rasprava

Najveća polemika ipak se ne odnosi na digitalizaciju, nego na odredbu prema kojoj bi države članice mogle skratiti rok valjanosti vozačkih dozvola za osobe starije od 65 godina.

To znači da bi, primjerice, umjesto dosadašnjeg roka od 10 ili 15 godina, vozačka dozvola za starije osobe mogla vrijediti samo 5 godina, ili čak manje – ovisno o odluci svake pojedine države.

U nekim zemljama već postoje obvezni liječnički pregledi za vozače nakon određene dobi, ali nova regulativa omogućuje i dodatna ograničenja koja se odnose isključivo na dobnu skupinu stariju od 65 godina.

Reakcije i zabrinutost starijih vozača

Takve su mjere izazvale zabrinutost među građanima i organizacijama koje se zalažu za prava starijih osoba.
Jedna od najglasnijih bila je AGE Platform Europe – krovna organizacija koja okuplja udruge i inicijative starijih građana iz cijele Europske unije.

U svom priopćenju upozorili su da bi uvođenje dobnih ograničenja bez individualne procjene vozačke sposobnosti moglo predstavljati oblik diskriminacije.

“Mjere koje automatski smanjuju valjanost vozačke dozvole na temelju dobi nisu utemeljene na znanstvenim dokazima,” naveli su iz AGE Europe.
“Potrebna je individualna procjena sposobnosti, a ne generalizacija koja sve starije vozače stavlja u isti koš.”

Argumenti protiv dobne diskriminacije

Organizacije poput AGE Europe ističu nekoliko ključnih argumenata:

1. Dob nije jedini pokazatelj sposobnosti.
   Mnogi stariji vozači i dalje voze sigurno, odgovorno i oprezno, često pažljivije od mlađih.

2. Automatsko ograničavanje može utjecati na mobilnost.
   Oduzimanje ili smanjenje prava na vožnju može ozbiljno narušiti neovisnost i kvalitetu života starijih osoba, osobito onih u ruralnim područjima gdje javni prijevoz nije razvijen.

3. Nema znanstvenih dokaza da je starija dob sama po sebi glavni uzrok prometnih nesreća.
   Statistike pokazuju da se uzrok nesreća češće povezuje s nepažnjom, brzinom ili alkoholom, a ne s dobi.

4. Potreba za pravednijim sustavom.
   Umjesto općih dobnih granica, trebalo bi uvesti redovite, ali individualne provjere zdravstvene sposobnosti i psihofizičke spremnosti vozača – bez obzira na godine.

Argumenti za uvođenje strožih mjera

S druge strane, zagovornici novih pravila tvrde da su preventivne mjere nužne zbog povećanog broja starijih vozača na cestama.
Europa stari – a time raste i udio vozača u dobi iznad 65 godina.

Neki stručnjaci navode da s godinama dolazi do smanjenja refleksa, vida i sluha, što može povećati rizik od nesreća.
Stoga, smatraju, češće obnavljanje dozvola i dodatni pregledi mogu pomoći u ranijem otkrivanju zdravstvenih poteškoća koje utječu na sigurnost vožnje.

Ideja nije kažnjavanje, već prevencija.

Rok za provedbu i primjena novih pravila

Važno je napomenuti da nova pravila još nisu stupila na snagu.
Prema dogovoru između Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, države članice imat će rok od pet i pol godina da ih implementiraju u svoje zakonodavstvo.

To znači da svaka zemlja ima slobodu odlučiti:

• hoće li uopće uvoditi kraći rok za starije vozače,

• i ako hoće, kako će taj rok definirati (npr. 5, 7 ili 10 godina).

Drugim riječima, pravilo o dobi nije obvezno, već preporuka koju svaka država može prilagoditi prema vlastitim uvjetima i statistikama prometne sigurnosti.

Što to znači za Hrvatsku i regiju?

Za sada, Hrvatska nije objavila konkretan plan primjene novih pravila, ali stručnjaci predviđaju da bi mogla slijediti model kombiniranog pristupa – redovitih liječničkih pregleda i kraćih rokova važenja za određene skupine.

Susjedne zemlje, poput Slovenije ili Mađarske, već imaju slične prakse, gdje se starijim vozačima vozačka obnavlja svake tri do pet godina, uz obveznu provjeru vida i sluha.

Ukoliko Hrvatska uvede sličan sustav, to bi moglo značiti da će svi vozači stariji od 65 godina morati češće odlaziti na liječničke preglede i obnavljati dozvolu.

Potencijalne posljedice za društvo

Ako se uvede prekratak rok valjanosti, mogao bi se pojaviti niz problema:

• Povećan pritisak na liječničke ustanove koje izdaju potvrde.

• Financijski teret za starije osobe zbog čestih obnova dozvola.

• Smanjena mobilnost u ruralnim područjima.

• Rizik od socijalne izolacije, jer mnogi stariji građani vožnju koriste kao način da ostanu aktivni i uključeni u zajednicu.

S druge strane, zagovornici tvrde da bi se time mogla povećati sigurnost na cestama i smanjiti broj nesreća u kojima sudjeluju stariji vozači.

Kako bi izgledao pravedniji model?

Stručnjaci za prometnu sigurnost i psiholozi predlažu uravnotežen pristup, koji bi uključivao:

1. Individualne procjene – umjesto automatskih dobnih granica, provjeru sposobnosti svakog vozača.

2. Edukaciju i testove osvježenja znanja – posebno o novim prometnim pravilima.

3. Poticaje za preventivne zdravstvene preglede – subvencioniranje ili besplatne kontrole vida i sluha.

4. Digitalne evidencije – lakšu razmjenu podataka između zemalja članica o vozačkim statusima.

Takav sustav bio bi realniji i pravedniji, jer bi vrednovao vozače prema stvarnim sposobnostima, a ne prema datumu rođenja.

Promjene koje se spremaju u europskom prometnom sustavu donose napredak, ali i dileme.
S jedne strane, digitalna vozačka dozvola znači lakši pristup podacima i veću učinkovitost.
S druge strane, moguće ograničenje valjanosti dozvola za starije vozače otvara važno pitanje dobne ravnopravnosti i dostojanstva.

Ako se pravilno provedu, ove reforme mogu donijeti sigurnije ceste i transparentniji sustav.
Ali ako se pretvore u mehaničko smanjivanje prava starijih osoba – rizikuju izazvati nepravdu i društvenu isključenost.

U konačnici, najbolje rješenje vjerojatno leži između dvaju pristupa: tehnološke modernizacije i humane procjene pojedinca.
Jer, bez obzira na godine, odgovornost za sigurnu vožnju ne proizlazi iz dobi – već iz svijesti, iskustva i brige za druge na cesti.