U današnjem članku vam pišemo na temu uticaja svakodnevne ishrane na zdravlje i mogućeg smanjenja rizika od ozbiljnih bolesti. Hrana koju čovjek bira ne može garantovati da se nikada neće razboljeti, ali zdravije navike mogu pomoći organizmu da duže ostane snažan i funkcionalan.
U vremenu kada su gotovi obroci, grickalice i brza hrana dostupni gotovo na svakom koraku, mnogi ljudi jedu automatski, ne razmišljajući mnogo o sastojcima. Takvi proizvodi praktični su i često ukusni, ali redovno oslanjanje na njih može značiti pretjeran unos soli, šećera, zasićenih masti i različitih dodataka. Problem obično nije u jednom povremenom obroku, nego u navici koja se ponavlja iz dana u dan.
Način ishrane ne utiče samo na tjelesnu težinu. On je povezan s probavom, nivoom energije, zdravljem srca i krvnih sudova, kao i sa sposobnošću organizma da održava ravnotežu. Raznovrsna prehrana u kojoj ima dovoljno povrća, voća, cjelovitih žitarica, mahunarki, orašastih plodova i kvalitetnih masnoća može tijelu osigurati vrijedne vitamine, minerale i vlakna. Kod pojedinih ljudi bolje prehrambene navike mogu se pozitivno odraziti i na raspoloženje, iako hrana sama po sebi nije zamjena za liječenje depresije, anksioznosti ili drugih zdravstvenih poteškoća.
Posebnu pažnju stručnjaci posvećuju ultraprerađenim namirnicama. U tu grupu mogu spadati proizvodi s dugim spiskom sastojaka, velikom količinom dodanog šećera, soli i masnoća, a malom količinom korisnih vlakana. Kada takva hrana potisne svježe i manje obrađene namirnice, ishrana postaje siromašnija vrijednim hranjivim sastojcima. Istraživanja su pronašla povezanost između visokog unosa određenih ultraprerađenih proizvoda i većeg rizika od nekih hroničnih bolesti. Ipak, povezanost ne znači da će jedna namirnica sama izazvati rak niti da postoji proizvod koji može potpuno spriječiti bolest.
Važan je i način pripreme hrane. Često prženje, jako zapecanje i dimljenje pri visokim temperaturama mogu dovesti do stvaranja nepoželjnih jedinjenja. Zbog toga se preporučuje da se češće biraju kuhanje, dinstanje i pečenje na umjerenoj temperaturi. To ne znači da se čovjek mora zauvijek odreći omiljenog pohovanog jela, već da takvi obroci ne bi trebali biti osnova svakodnevne prehrane. Umjerenost i raznovrsnost mnogo su realniji cilj od strogih zabrana.
Promjene ne moraju biti nagle ni skupe. Jedan od jednostavnijih koraka jeste dodavanje porcije povrća uz ručak ili večeru. Bijeli hljeb i rafinirane žitarice povremeno se mogu zamijeniti integralnim varijantama, dok mahunarke poput graha, leće i slanutka mogu češće postati dio glavnog obroka. Orašasti plodovi i sjemenke također su korisni, ali ih je zbog visoke energetske vrijednosti najbolje jesti u umjerenim količinama. Kada se male promjene ponavljaju dovoljno dugo, one postaju navika koju je lakše održati.
Prerađeno meso zaslužuje dodatnu pažnju. Kobasice, salame, hrenovke, slanina i slični proizvodi često sadrže mnogo soli i konzervansa, a mogu prolaziti kroz postupke dimljenja ili sušenja. Njihovu potrošnju bilo bi razumno ograničiti, naročito ako se nalaze na jelovniku gotovo svakoga dana. Kao zamjena mogu poslužiti mahunarke, riba, jaja, svježe pripremljeno meso ili drugi izvori proteina, u skladu sa zdravstvenim stanjem i potrebama pojedinca.
Skrivene količine šećera predstavljaju još jedan izazov. Proizvod s oznakom „fit“, „lagano“ ili „voćno“ nije automatski zdraviji. Aromatizovani jogurti, pahuljice za doručak, energetska pića, umaci i gotovi deserti mogu sadržavati više šećera nego što potrošač očekuje. Zato je korisno pogledati nutritivnu tabelu i spisak sastojaka, umjesto da se vjeruje samo velikim natpisima na prednjoj strani pakovanja. Neki proizvodi sadrže i šećerne alkohole, odnosno poliole, koji u većim količinama kod osjetljivih osoba mogu izazvati nadutost ili laksativni učinak.
Kod osoba koje se liječe od raka ishrana ima drugačiju i posebno osjetljivu ulogu. Terapija može uticati na apetit, okus hrane, probavu i tjelesnu masu, pa univerzalni jelovnik ne postoji. Pojedini pacijenti teško unose dovoljno hrane i proteina, dok drugi imaju sasvim drugačije potrebe. Plan prehrane tokom liječenja trebalo bi uskladiti s onkologom i kvalifikovanim nutricionistom, a ne s neprovjerenim savjetima s interneta.
Dodaci poput vitamina D, omega-3 masnih kiselina ili preparata s kurkuminom ne treba uzimati na svoju ruku. Iako se pojedini sastojci istražuju zbog mogućih korisnih svojstava, suplementi nisu zamjena za onkološku terapiju, a neki mogu stupiti u međudjelovanje s lijekovima. Ljekar mora procijeniti da li su potrebni, u kojoj dozi i u kojem trenutku liječenja.
