U današnjem članku vam pišemo na temu jedne veoma poznate namirnice koju svakodnevno jedu milioni ljudi, iako može biti opasna ako se ne pripremi pravilno. Riječ je o biljci koja mnogim porodicama predstavlja osnovni izvor hrane, posebno u siromašnijim dijelovima svijeta. Iako je hranjiva, pristupačna i jednostavna za uzgoj, njena nepravilna priprema može izazvati ozbiljno trovanje, zbog čega stručnjaci godinama upozoravaju na važnost pravilne obrade prije konzumiranja.
Na prvi pogled teško je povjerovati da namirnica koja se toliko često koristi u svakodnevnoj ishrani može predstavljati ozbiljnu opasnost. Međutim, upravo takav slučaj povezuje se s maniokom, biljkom poznatom i pod nazivom kasava. Ovaj korjenasti usjev prehranjuje milione stanovnika Afrike, Južne Amerike i pojedinih azijskih zemalja, gdje se smatra jednom od najvažnijih poljoprivrednih kultura.
Manioka potiče iz Južne Amerike, ali se tokom vremena proširila širom svijeta. Danas se uzgaja u više od stotinu država, posebno u područjima gdje druge biljke teško uspijevaju zbog visokih temperatura, nedostatka kiše ili siromašnog zemljišta.
Njena najveća prednost jeste otpornost na nepovoljne vremenske uslove. Može rasti na zemljištu koje nije naročito plodno, a istovremeno pruža značajne količine hrane. Upravo zbog toga mnoge porodice zavise od njenog uzgoja.
Za stanovnike pojedinih siromašnih područja manioka nije samo namirnica, već jedan od glavnih načina preživljavanja. Kada nastupe suše ili nestašice drugih usjeva, upravo ova biljka često ostaje važan izvor energije.
Korijen manioke bogat je ugljikohidratima, zbog čega se koristi za pripremu različitih jela. Od njega se proizvode brašno, hljeb, kaše, griz, čips i drugi prehrambeni proizvodi. U nekim zemljama njegova uloga može se uporediti s krompirom, rižom ili kukuruzom.
Međutim, iza njene velike prehrambene vrijednosti krije se i određeni rizik.
Manioka sadrži prirodne supstance koje se nazivaju cijanogeni glikozidi. Kada se biljka nepravilno obrađuje, iz ovih spojeva može se osloboditi cijanid, otrovna supstanca koja ometa normalno korištenje kisika u organizmu.
To ne znači da je svaka porcija manioke opasna. Problem nastaje prvenstveno kada se korijen jede sirov ili kada se preskoče postupci potrebni za uklanjanje štetnih spojeva.
Svjetska zdravstvena organizacija potvrđuje da manioka pripada namirnicama koje prirodno mogu sadržavati cijanogene spojeve, zbog čega je pravilna obrada veoma važna za sigurnost hrane.
Trovanje može izazvati različite zdravstvene probleme. U početku se mogu pojaviti mučnina, vrtoglavica, bolovi u stomaku i osjećaj slabosti. Takvi simptomi ponekad djeluju kao obične probavne tegobe, zbog čega ljudi ne moraju odmah prepoznati ozbiljnost situacije.
Kod težih slučajeva posljedice mogu biti mnogo opasnije.
Velika izloženost cijanidu može dovesti do otežanog disanja, poremećaja srčanog rada, gubitka svijesti, pa čak i smrti. Zbog toga se na simptome mogućeg trovanja mora reagovati odmah i potražiti hitna medicinska pomoć.
U pojedinim izvještajima navodi se procjena da nepravilno pripremljena manioka godišnje uzrokuje više od 200 smrtnih slučajeva. Ipak, taj broj nije moguće predstaviti kao pouzdano potvrđenu godišnju statistiku za cijeli svijet, jer se slučajevi trovanja ne evidentiraju jednako u svim državama.
Najveća opasnost postoji u područjima pogođenim siromaštvom, ratovima i nestašicom hrane. U takvim okolnostima stanovnici ponekad nemaju dovoljno vremena, vode ili odgovarajućih uslova za tradicionalnu pripremu.
Kada porodica nema dovoljno hrane, želja da se obrok što prije pripremi može dovesti do preskakanja važnih postupaka. Upravo tada biljka koja inače predstavlja spas od gladi može postati ozbiljan zdravstveni rizik.
Stanovnici područja u kojima se manioka uzgaja generacijama razvijali su različite načine njene obrade.
Korijen se, zavisno od sorte i proizvoda koji se priprema, guli, usitnjava, namače, fermentira, suši ili kuha. Pravilna kombinacija ovih postupaka pomaže u smanjivanju količine otrovnih spojeva i omogućava sigurniju upotrebu biljke.
Važno je napomenuti da kratko kuhanje ili samo guljenje nisu uvijek dovoljni, naročito kod sorti koje sadrže više cijanogenih materija. Organizacija FAO naglašava da uspješnost obrade zavisi od primijenjene metode i vrste manioke.
Toxic substances and antinutritional factors
Postoje i razlike između slatke i gorke manioke.
Slatka manioka uglavnom sadrži manje potencijalno opasnih spojeva, dok gorka može imati znatno veće koncentracije i zahtijeva složeniju obradu. Zbog toga se ne preporučuje samostalno eksperimentisanje s nepoznatim korijenom.
Osim akutnog trovanja, dugotrajno konzumiranje nepravilno pripremljene manioke može biti povezano s određenim hroničnim zdravstvenim problemima.
U područjima gdje ljudi gotovo potpuno zavise od ove namirnice, naročito kada nemaju dovoljno drugih hranjivih sastojaka, zabilježena je povezanost s pojedinim neurološkim poremećajima i problemima sa štitnom žlijezdom.
