U današnjem članku vam pišemo na temu običaja koji mnogi ljudi praktikuju kada se posljednji put opraštaju od preminule osobe. Riječ je o poljupcu ili dodiru pokojnika na sahrani, što za porodicu predstavlja poseban trenutak pun tuge i ljubavi. Iako mnogi smatraju da je posljednji poljubac prirodan način oproštaja, postavlja se važno pitanje koliko je takav postupak siguran i postoje li situacije u kojima ga treba izbjegavati.
Gubitak voljene osobe jedan je od najtežih trenutaka kroz koje čovjek može proći. Kada porodica ostane bez roditelja, supružnika, djeteta ili nekoga ko je imao posebno mjesto u njihovom životu, osjećaji su često toliko snažni da je teško razmišljati o bilo čemu drugom. U takvim trenucima mnogi požele još jednom dodirnuti lice pokojnika, pomilovati njegovu ruku ili ga poljubiti u čelo. Taj posljednji susret za njih predstavlja način da iskažu ljubav koju više neće moći pokazati na isti način.
Međutim, ono što izgleda kao jednostavan i nježan znak pažnje može otvoriti određena zdravstvena pitanja. Neki ljudi vjeruju da je dodirivanje preminule osobe uvijek opasno, dok drugi smatraju da nema razloga za zabrinutost. Istina je nešto složenija, jer sigurnost takvog kontakta zavisi od više okolnosti, posebno od uzroka smrti i zdravstvenog stanja pokojnika.
Nakon smrti u ljudskom tijelu počinju se odvijati prirodne promjene. Srce prestaje raditi, krv više ne cirkuliše, a organi postepeno prolaze kroz promjene koje su sastavni dio procesa razgradnje. Ipak, važno je razumjeti da tijelo ne postaje automatski izvor opasne zaraze samo zato što je osoba preminula. Kod mnogih smrtnih slučajeva, posebno kada nije postojala određena zarazna bolest, rizik od kratkotrajnog dodira neoštećene kože može biti nizak.
To, naravno, ne znači da je svaki oblik kontakta potpuno bez rizika. Poljubac podrazumijeva neposredan kontakt usana s kožom pokojnika, zbog čega zahtijeva više opreza nego običan dodir rukom. Određeni mikroorganizmi mogu ostati prisutni u tijelu i nakon smrti, a pojedine infekcije mogu se prenijeti kontaktom s tjelesnim tečnostima ili oštećenom kožom.
Posebno je važno biti pažljiv ako je pokojnik bolovao od ozbiljne zarazne bolesti. U takvim slučajevima zdravstveni radnici i pogrebno osoblje mogu preporučiti izbjegavanje neposrednog kontakta s tijelom. Porodica bi prije dodirivanja ili ljubljenja pokojnika trebala provjeriti postoje li posebne zdravstvene mjere koje se moraju poštovati.
Važnu ulogu ima i način na koji je tijelo pripremljeno za posljednji ispraćaj. U nekim sredinama pokojnik se izlaže u otvorenom kovčegu, dok se u drugim običajima tijelo prekriva ili se sahrana obavlja bez neposrednog kontakta. Pogrebni radnici mogu dati informacije o tome da li je tijelo pripremljeno za takav oproštaj i postoje li razlozi zbog kojih bi porodica trebala ostati na određenoj udaljenosti.
Ipak, iza ovog pitanja krije se mnogo više od samih zdravstvenih preporuka. Za osobu koja je upravo izgubila nekoga bliskog, posljednji dodir može imati ogromno emocionalno značenje. Neki članovi porodice osjećaju potrebu da još jednom budu fizički blizu pokojnika, jer im to pomaže da prihvate činjenicu da se njihov zajednički život završio.
Psiholozi koji se bave procesom tugovanja objašnjavaju da ljudi na gubitak reaguju na različite načine. Nekome posljednji poljubac donosi osjećaj mira, dok drugoj osobi isti postupak može izazvati dodatnu bol ili nelagodu. Zbog toga niko ne bi trebao osjećati obavezu da dodirne ili poljubi preminulu osobu samo zato što je takav običaj prisutan u porodici.
U mnogim balkanskim porodicama oproštaj od pokojnika prati niz duboko ukorijenjenih običaja. Neki ljudi ljube čelo ili ruku preminule osobe, drugi se kratko zadržavaju pored kovčega, dok pojedini izgovaraju molitvu ili posljednje riječi zahvalnosti. Sve su to različiti načini izražavanja tuge, poštovanja i ljubavi.
Važno je znati da se dostojanstven oproštaj ne mora završiti fizičkim kontaktom. Osoba koja se zbog zdravstvenih razloga ili vlastitih osjećaja ne želi približiti tijelu može se oprostiti na drugi način. Tiha molitva, cvijet položen pored kovčega ili nekoliko trenutaka provedenih u miru mogu imati jednako snažno značenje.
Poseban oprez potreban je kada su u pitanju djeca, starije osobe i ljudi s oslabljenim imunitetom. Njihova osjetljivost na određene infekcije može biti veća, pa je važno poštovati preporuke zdravstvenih stručnjaka. Također, nakon svakog kontakta s tijelom preporučuje se pravilno pranje ruku, čak i kada nije poznato da je pokojnik imao zaraznu bolest.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da tijela preminulih osoba u uobičajenim okolnostima ne predstavljaju veliki rizik od širenja zaraznih bolesti. Ipak, kod određenih ozbiljnih infekcija neposredan kontakt može biti opasan, pa se preporučuje izbjegavanje dodirivanja i ljubljenja pokojnika. Zbog toga je najsigurnije prije fizičkog oproštaja zatražiti savjet medicinskog ili pogrebnog osoblja
