U današnjem članku vam pišemo na temu paradajza i zdravstvenih stanja kod kojih ova namirnica može izazvati neprijatne simptome. Paradajz je za većinu ljudi hranjiv i siguran izbor, ali osobe s određenim bolestima ili osjetljivošću ponekad moraju prilagoditi količinu koju jedu.
Paradajz je jedna od najčešće korištenih namirnica u domaćoj kuhinji. Jede se svjež, dodaje salatama i sendvičima, kuha u supama i pretvara u umake, sokove i kečap. Zbog toga dramatična upozorenja da ga određene osobe „nikako ne smiju jesti“ lako privuku pažnju, ali prava slika mnogo je složenija.
Većina ljudi nema razlog da potpuno izbaci paradajz iz ishrane. On sadrži vitamin C, kalij, vlakna i biljne pigmente poput likopena. Ipak, nijedna namirnica ne odgovara svima podjednako. Kod nekih osoba paradajz može pojačati već postojeće tegobe, dok je drugima potrebno ograničenje zbog nalaza krvi ili preporuke ljekara.
Najčešći problem povezan je s refluksom i žgaravicom. Paradajz i proizvodi od paradajza prirodno su kiseli, pa kod osjetljivih osoba mogu izazvati pečenje iza grudne kosti, vraćanje kiseline, neugodan okus u ustima ili nelagodu nakon obroka. Američki Nacionalni institut za dijabetes, probavne i bubrežne bolesti navodi paradajz među namirnicama koje neki ljudi prepoznaju kao okidače simptoma refluksa, ali reakcija nije ista kod svih. NIDDK
Osoba koja ima refluks ne mora automatski zauvijek izbaciti svaki paradajz. Korisnije je pratiti kada nastaju simptomi, kolika je pojedena količina i da li su problematičniji koncentrisani umaci, kečap ili obroci s mnogo masnoće i začina. Mala količina svježeg paradajza nekome može odgovarati, dok mu veliki tanjir tjestenine s jakim umakom može izazvati žgaravicu.
Sličan oprez može biti potreban kod gastritisa ili drugih želučanih tegoba, ali paradajz nije univerzalni uzrok tih bolesti. Ako nakon njega redovno nastaju bol, pečenje, mučnina ili nadutost, osoba bi trebala razgovarati s ljekarom i voditi dnevnik ishrane. Dugotrajne ili jake tegobe ne bi trebalo rješavati samo izbacivanjem jedne namirnice bez utvrđivanja uzroka.
Druga važna grupa su osobe s hroničnom bubrežnom bolešću. Paradajz sadrži kalij, mineral koji je zdravom organizmu potreban za rad mišića, živaca i srca. Međutim, oštećeni bubrezi kod nekih pacijenata ne mogu dovoljno dobro ukloniti višak kalija iz krvi, pa njegov nivo može postati previsok.
To ipak ne znači da svaka osoba s bubrežnom bolešću mora prestati jesti paradajz. Ograničenje zavisi od stadija bolesti, laboratorijskih nalaza, terapije i vrste dijalize. Nacionalna fondacija za bubrege navodi da mnogi ljudi u ranoj fazi bolesti ne moraju ograničavati paradajz ako im je kalij u granicama, dok se kod povišenih vrijednosti količina određuje uz ljekara ili bubrežnog dijetetičara. National Kidney Foundation
Zato osoba s bubrežnim problemom ne bi trebala samostalno izbaciti cijelu grupu voća i povrća. Premalo kalija također može biti štetno, a nepotrebna ograničenja mogu osiromašiti ishranu. Posebno treba paziti na koncentrisane proizvode poput većih količina umaka, paste ili soka od paradajza, jer se u njima može nalaziti više kalija po uobičajenoj porciji.
U izvornim tekstovima paradajz se ponekad povezuje i s bubrežnim kamencima zbog oksalata. Takva tvrdnja ne znači da će njegovo jedenje samo po sebi izazvati kamenac. Postoji više vrsta bubrežnih kamenaca, a rizik zavisi od ukupne ishrane, unosa tečnosti, količine soli, zdravstvenog stanja i ranijih nalaza. Osoba koja je već imala kamenac treba slijediti preporuke prilagođene njegovom sastavu, a ne nasumično zabranjivati pojedine namirnice.
