U današnjem članku vam pišemo na temu jednostavnog trika koji može znatno olakšati ljuštenje pečenih paprika. Potrebno je samo da se paprike odmah nakon vađenja iz rerne stave u poklopljenu posudu kako bi ih zarobljena para dodatno omekšala.
Dolazak jeseni u mnogim domaćinstvima znači početak pripremanja zimnice. Kuhinje tada ispune mirisi pečenog povrća, kuhanog paradajza, džemova i začina, a među namirnicama koje se najčešće pripremaju posebno mjesto imaju crvene paprike. Koriste se za salate, različite namaze i, naravno, domaći ajvar.
Njihovo pečenje uglavnom nije naročito komplikovano. Pravi problem počinje tek kada ih treba oguliti. Kožica se ponekad toliko čvrsto zalijepi za mekani dio da se paprika raspada pod prstima. Umjesto urednih, cijelih komada, ostaju sitni dijelovi mesa, dok se posao pretvara u dugotrajno struganje.
Iskusne domaćice znaju da uspješno ljuštenje ne zavisi samo od vrste paprike ili dužine pečenja. Najvažniji trenutak nastupa odmah nakon što se vrele paprike izvade iz rerne. Ako se tada ostave nepokrivene na širokoj tacni, para brzo nestaje, površina se suši, a kožica se ponovo može prilijepiti uz meso.
Tokom pečenja koža paprike izložena je visokoj temperaturi. Ona tamni, mjestimično pocrni i na njoj se pojavljuju mjehurići. To su dobri znakovi jer pokazuju da se počela odvajati. Međutim, ako se proces prekine naglim hlađenjem na otvorenom, kasnije ju može biti mnogo teže skinuti.
Rješenje je veoma jednostavno i ne zahtijeva kupovinu nikakve posebne kuhinjske opreme. Pečene paprike treba odmah prebaciti u šerpu, dublju zdjelu ili lonac, a zatim posudu dobro poklopiti. Može se upotrijebiti odgovarajući poklopac, tanjir ili drugi način prekrivanja koji će spriječiti brzo izlazak pare.
U zatvorenoj posudi paprike se nastavljaju pariti u vlastitoj toploti i vlazi. Para ulazi između kožice i mekanog dijela, dodatno ih razdvaja i čini površinu podatnijom. Nakon desetak do petnaest minuta koža bi se trebala skidati znatno lakše, često u velikim komadima.
Važno je da se paprike ne ostavljaju potpuno otkrivene dok čekaju na red. Najbolje je iz posude vaditi jednu po jednu, a ostale držati poklopljene. Dok se prva čisti, preostale zadržavaju toplotu i vlagu. Tako se neće dogoditi da posljednje paprike postanu hladne i suhe prije nego što njihovo ljuštenje počne.
Naravno, ni para ne može mnogo pomoći ako paprike nisu pravilno ispečene. Rerna se može zagrijati na približno 220 stepeni, a paprike je potrebno rasporediti tako da ne budu previše nagurane. Kada između njih ima dovoljno prostora, vreli zrak može ravnomjernije djelovati na sve strane.
Tokom pečenja poželjno ih je nekoliko puta okrenuti. Nije potrebno strogo se držati jednog vremena jer paprike mogu biti različite veličine i debljine. Pouzdaniji znak je njihov izgled: meso treba omekšati, a kožica potamniti, mjestimično pocrniti i prekriti se izraženim mjehurićima.
Nakon što se dovoljno napare, ljuštenju treba pristupiti nježno. Paprika je tada mekana, pa je nagli pokreti mogu pocijepati. Najlakše je početi pri vrhu, blizu peteljke, uhvatiti oslobođeni dio kožice i polako ga povlačiti prema dnu prateći prirodni oblik paprike.
Ako se koža na nekom mjestu i dalje čvrsto drži, nije potrebno snažno strugati nožem. Takav postupak može odstraniti i dio mesa te pokvariti izgled paprike. Mnogo je bolje vratiti je u poklopljenu posudu i pustiti da para djeluje još nekoliko minuta.
Peteljka i sjemenke mogu se ukloniti nakon guljenja. Na taj način paprika ima veću šansu da ostane cijela, što je naročito važno kada se priprema za salatu ili slaganje u tegle. Kod ajvara izgled nije toliko presudan, ali očuvano meso znači manje gubitaka i više gotovog proizvoda.
Neke domaćice tokom ljuštenja ispiraju paprike pod hladnom vodom. To zaista može ubrzati skidanje tvrdokornih dijelova kože i ukloniti sjemenke s prstiju. Ipak, voda istovremeno odnosi dio prirodnog soka, mirisa i ukusa zbog kojih su pečene paprike tako posebne.
Zbog toga je bolja opcija čistiti ih bez ispiranja, koristeći vlastitu paru kao glavno sredstvo za omekšavanje. Prsti se povremeno mogu očistiti u posebnoj posudi s vodom, ali samu papriku nije potrebno držati pod mlazom. Tako će zadržati više arome i ukusnog soka koji je važan za kvalitet zimnice.
Oguljene paprike zatim se mogu ostaviti da se ocijede, posebno ako će se koristiti za pripremu ajvara. Vrijeme cijeđenja zavisi od željenog rezultata i količine tečnosti koju su pustile. Važno je postupati higijenski, koristiti čiste posude i dalje ih obrađivati prema provjerenom receptu.
Ovaj mali trik posebno je koristan kada se priprema veća količina paprika. Nekoliko minuta provedenih pod poklopcem može kasnije uštedjeti mnogo vremena i sačuvati strpljenje. Umjesto mukotrpnog struganja, kožica se odvaja gotovo sama, dok paprika ostaje mekana, mirisna i uglavnom cijela.
