U današnjem članku vam pišemo na temu ranih znakova demencije koje porodica i sama osoba ne bi trebale olako zanemariti. Riječ je o promjenama u pamćenju, ponašanju i svakodnevnim navikama koje ponekad djeluju bezazleno, ali mogu biti razlog da se na vrijeme zatraži savjet ljekara.
Demencija je stanje koje može duboko promijeniti život oboljele osobe, ali i cijele njene porodice. Posebno je teško gledati nekoga ko je godinama bio samostalan kako postepeno počinje zaboravljati obaveze, gubiti predmete ili imati poteškoće s poslovima koje je ranije obavljao bez razmišljanja. Iako se demencija češće javlja u starijoj životnoj dobi, važno je razumjeti da svaka zaboravnost ne znači automatski i bolest. Umor, stres, depresija, nedostatak sna, određeni lijekovi i drugi zdravstveni problemi također mogu uticati na pamćenje.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da pažnju treba obratiti kada se određene smetnje učestalo ponavljaju, postaju primjetno ozbiljnije i počnu ometati svakodnevni život. Rano prepoznavanje promjena može pomoći da se uzrok problema ranije utvrdi, započne odgovarajuće liječenje i porodica bolje pripremi za ono što slijedi. Ne postoji jedno ponašanje na osnovu kojeg se može postaviti dijagnoza, pa je uvijek potreban stručni pregled.
Jedan od prvih znakova može biti sve češće gubljenje predmeta. Osoba ne zaboravi samo jednom gdje je ostavila ključeve, već ih traži gotovo svakodnevno. Telefon može završiti na neobičnom mjestu, daljinski upravljač u pogrešnoj prostoriji, a novčanik može biti zaboravljen u prodavnici ili javnom prevozu. S vremenom takve situacije postaju sve brojnije, dok osoba ponekad više ne može rekonstruisati gdje je bila i šta je radila.
Druga promjena odnosi se na ponavljanje istih pitanja u kratkom vremenskom razmaku. Osoba može pitati kada neko dolazi, šta će biti za ručak ili gdje je član porodice otišao, a zatim isto pitanje ponoviti nakon nekoliko minuta. Pri tome se može sasvim dobro sjećati događaja iz mladosti, dok joj razgovor vođen istog jutra potpuno izblijedi. Upravo ta razlika između očuvanih starih uspomena i poteškoća s novim informacijama može biti posebno primjetna bližnjima.
Treći znak može se uočiti kroz iznenadne i dugotrajnije promjene ličnosti. Neko ko je ranije bio strpljiv, blag i druželjubiv može postati razdražljiv, sumnjičav ili pretjerano osjetljiv. Male stvari počinju izazivati ljutnju, a dobronamjerna pomoć može biti doživljena kao napad ili pokušaj kontrole. Takva promjena porodici često bude teža od same zaboravnosti, jer se čini kao da voljena osoba postaje neko sasvim drugi. Ako drugačije ponašanje traje mjesecima i ne može se objasniti konkretnim događajem, vrijedi razgovarati s ljekarom.
Poteškoće s učenjem nečega novog predstavljaju još jedan mogući signal. Osoba može imati problem da nauči koristiti novi telefon, zapamti jednostavno uputstvo ili usvoji promjenu u uobičajenoj dnevnoj rutini. Nekada je bez teškoća pratila nekoliko koraka, dok joj sada isti zadatak djeluje zbunjujuće. To nije isto što i uobičajeno sporije privikavanje na tehnologiju, jer problem postaje širi i pojavljuje se u različitim situacijama.
Kao moguća promjena spominju se i poremećaji spavanja. Osoba može teško zaspati, buditi se više puta tokom noći ili zamijeniti dan i noć. Nedovoljno sna dodatno pogoršava koncentraciju, raspoloženje i pamćenje, zbog čega se može stvoriti začarani krug. Loš san sam po sebi nije dokaz demencije, ali ako se javlja zajedno s ponavljanjem pitanja, dezorijentacijom i promjenama ponašanja, ne bi ga trebalo ignorisati.
Važan znak može biti i sve teže obavljanje poznatih svakodnevnih poslova. Osoba može zaboraviti redoslijed pripreme jednostavnog jela, imati poteškoće s plaćanjem računa ili se izgubiti na dobro poznatom putu. Ponekad joj postane teško pratiti razgovor, pronaći odgovarajuću riječ ili razumjeti jednostavne upute. Upravo trenutak kada promjene počnu narušavati samostalnost predstavlja ozbiljan razlog za stručnu procjenu.
Porodica u tim situacijama treba postupati pažljivo. Grube primjedbe poput toga da je osoba ponovo nešto zaboravila mogu izazvati stid, strah i povlačenje. Mnogo je korisnije mirno zabilježiti kada su promjene počele, koliko često se pojavljuju i u kojim situacijama su najizraženije. Ti podaci mogu pomoći porodičnom ljekaru, neurologu ili drugom stručnjaku da dobije jasniju sliku.
Pregled ne služi samo potvrđivanju demencije. Slične tegobe mogu izazvati nedostatak određenih vitamina, poremećaji rada štitne žlijezde, infekcije, depresija, nuspojave lijekova ili druga stanja koja se mogu liječiti. Zbog toga nije dobro unaprijed donositi zaključke niti osobu plašiti najtežim mogućim ishodom.
Ako se nakon pregleda utvrde kognitivne poteškoće, stručnjaci mogu preporučiti terapiju, vježbe pamćenja, fizičku aktivnost i više društvenih kontakata. Razgovori, čitanje, jednostavne mentalne vježbe i druženje mogu pomoći u očuvanju aktivnosti i osjećaja pripadnosti. Jednako su važni redovan san, uravnotežena ishrana i kontrola drugih bolesti.
