U današnjem članku vam pišemo na temu jedne jednostavne, domaće pite koja uvijek nestane prva sa stola. Ovo je priča o receptu koji ne traži puno truda, a zauzvrat daje miris doma, toplinu i onu tišinu za stolom koja nastane kad svi uživaju u zalogajima.Saznajte…
Postoje jela koja ne treba posebno najavljivati. Dovoljno je da se iz rerne proširi miris i svi već znaju da dolazi nešto dobro. Upravo takva je pita sa grizom i jogurtom, poznata i kao harmonika pita.
Treće lice ove priče govori o receptu koji se pravi bez nervoze, bez preciznih vaga i komplikovanih tehnika, ali sa rezultatom koji uvijek iznova oduševi.
Ono što ovu pitu čini posebnom jeste njena tekstura. Spolja je zlatna i blago hrskava, dok je iznutra mekana, sočna i puna okusa. Smjesa od jogurta, jaja i griza upija se u kore i daje im punoću koju rijetko koja pita ima. To je ona vrsta jela koja je jednako dobra za doručak, užinu ili večeru, a često se nađe na stolu i kad dođu gosti.
- Priprema počinje jednostavno. Rerna se zagrijava unaprijed, jer ova pita voli visoku temperaturu na početku pečenja. Pleh se tek lagano premaže uljem, tek toliko da se kore ne zalijepe. Na dno ide jedna cijela kora, kao osnova koja drži sve na okupu. Ostale kore se ne slažu klasično, već se skupljaju, naboraju, gotovo nemarno, i redaju jedna do druge. Upravo ti nabori daju piti poseban izgled i omogućavaju da smjesa uđe u svaki dio.
Smjesa se pravi brzo i bez miksera. Jaja se samo lagano umute viljuškom, tek da se povežu. Dodaje se jogurt, griz, ulje, malo soli i prašak za pecivo. Sve se sjedini u glatku, srednje gustu masu. Nije važno da bude savršena, jer upravo ta jednostavnost daje domaći šmek. Ako djeluje pregusto, doda se još malo jogurta, bez puno razmišljanja.
Kada se smjesa počne sipati preko kora, važno je ne žuriti. Smjesa se raspoređuje polako, kašikom ili kutlačom, kako bi svaki nabor dobio svoj dio. Tako pita ostaje sočna u sredini, a ne samo na površini. Nema potrebe da se sve izlije odjednom – strpljenje se ovdje isplati.
Pečenje je dio gdje se dešava čarolija. Na početku pita ide na jaču temperaturu, kako bi se kore brzo zatvorile i dobile boju. Kada površina počne rumeniti, temperatura se smanjuje i pita se peče dalje, dok unutrašnjost ne postane savršeno mekana. U tom trenutku kuća već miriše, a teško je ne provjeravati rernu svakih nekoliko minuta.
- Kada se izvadi iz rerne, pita traži samo jedno – malo strpljenja. Desetak minuta odmora dovoljno je da se smiri i da se može lijepo sjeći. Tada se najbolje vidi kontrast između hrskave korice i mekane sredine. Rezovi su uredni, a pita zadržava oblik.
Ono što mnogi vole kod ovog recepta jeste to što je zahvalan. Može se jesti topla, ali je jednako dobra i hladna. Može se poslužiti uz jogurt, kiselo mlijeko ili jednostavnu salatu. Često se desi da se pravi navečer, a ujutro se shvati da je ostalo tek nekoliko komada.
- Ova pita nema luksuzne sastojke, ali ima ono što je najvažnije – osjećaj domaće hrane koja okuplja ljude. Pravi se brzo, od onoga što se već ima u kuhinji, a daje više nego što se očekuje. Zato se često prenosi od osobe do osobe, uz rečenicu: „Probaj, jednostavna je, a predobra.“
U vremenu kada se mnogo toga komplikuje, ovakvi recepti podsjećaju da dobra hrana ne mora biti složena. Ponekad je dovoljno malo griza, jogurta i par kora da se napravi jelo koje će svi pamtiti. Harmonika pita je upravo to – jednostavna, pouzdana i uvijek uspješna, baš onakva kakva domaća kuhinja treba da bude.
