Šta znači kada gost pomogne konobaru?
Sitna gesta koja otkriva krupne stvari o čovjeku**
U svakodnevnim situacijama često se dešavaju sitnice koje traju svega nekoliko sekundi, a o osobi govore više nego što bi rekao jedan dugi razgovor. Jedan takav primjer možemo vidjeti u restoranu: gost primijeti da konobar nosi previše tanjira, ustane i bez razmišljanja mu pridržI nešto iz ruku.
Ono što većini izgleda kao spontan čin pristojnosti, psiholozi vide kao snažan signal o karakteru, empatiji i sistemu vrijednosti te osobe.
U nastavku otkrivamo šta sve može značiti ta mala, ali važna gesta.
Empatija – sposobnost da vidimo tuđi teret
Ljudi koji ustanu i pomognu konobaru obično to rade jer primijete nelagodu, napor ili stres druge osobe. Ne misle o tome koliko će njihovo jelo brže stići — jednostavno se aktivira osjećaj brige.
Takvi ljudi:
-
primjećuju tuđe izraze lica
-
reagiraju na nečiji umor ili napetost
-
osjećaju prirodnu potrebu da olakšaju situaciju
To je oblik emocionalne inteligencije, koji se najčešće prepoznaje upravo kroz male, nenametljive geste.
Ljudi kojima status ne znači previše
U restoranima postoji jasna podjela: personal služi, gost uživa. Ali osobe koje bez zadrške pomognu konobaru pokazuju da za njih ta podjela nije podjela vrijednosti, već samo podjela uloga.
To su ljudi koji:
-
nemaju potrebu dokazivati da su „važniji“
-
nemaju kompleks da im takav čin „smanjuje status“
-
ne gledaju druge kroz poziciju ili posao koji rade
Psihološki gledano, to ukazuje na zdrav i stabilan ego — bez potrebe za dominacijom, glumljenjem superiornosti ili stvaranjem distance između sebe i drugih.
Navike iz kuće koje se nose kroz život
Ponašanje u restoranima često potiče iz kućnog odgoja. Ljudi koji dolaze iz porodica gdje se:
-
zajednički rade poslovi
-
poštuje tuđi trud
-
pomaže bez traženja
-
djeca uče da „niko nije iznad posla“
…nesvjesno prenose te navike svuda – i u restoran, i na posao, i u društvo.
Takva spontana spremnost da se pomogne drugome pokazuje da su vrijednosti solidarnosti i brige za zajednicu duboko usađene.
Želja za stvaranjem prijatne atmosfere
Postoji i jedan drugi motiv – želja da se stvori harmonija u prostoru.
Neki ljudi pomažu jer vole da atmosfera oko njih bude ugodna i opuštena.
To ne znači da žele da se dodvore, nego da su skloni:
-
stvaranju toplih odnosa
-
jačanju osjećaja zajedništva
-
izbjegavanju napetosti
-
doprinosu lijepoj energiji u prostoru
U psihologiji se to povezuje s razvojenim socijalnim vještinama i prirodnom potrebom za dobrim odnosima sa ljudima oko sebe.
Spontanost – osobina otvorenih i neopterećenih ljudi
Neki ljudi pomažu bez imalo razmišljanja o pravilima ponašanja, formalnosti ili tome „da li je to primjereno“.
Jednostavno reaguju srcem — vide potrebu i djeluju.
Takve osobe obično su:
-
opuštene
-
otvorene za nova iskustva
-
manje opterećene time šta će drugi reći
-
manje socijalno anksiozne
Njihova spontanost ukazuje na prirodnost i prisustvo u trenutku, a ne na pridržavanje krutih društvenih normi.
Mala gesta, veliki karakter
Najvažnije od svega – način na koji se odnosimo prema osoblju u restoranima često otkriva kako se ponašamo i u drugim životnim situacijama.
Ljudi koji pomažu u sitnicama obično su i u većim stvarima:
-
pouzdani
-
suosjećajni
-
stabilni
-
spremni preuzeti odgovornost
-
iskreni u svojim namjerama
Mali trenuci, oni koje niko posebno ne primijeti, otkrivaju najviše o čovjeku.
Jer čovjek nije ono što priča, nego ono što čini kad misli da ga niko ne gleda.
