U današnjem članku vam pišemo na temu promjena tjelesnog mirisa koje se mogu pojaviti nakon 60. godine i dijelova tijela kojima tada vrijedi posvetiti malo više pažnje. Takve promjene nisu nužno znak loše higijene, nego često dolaze zajedno sa prirodnim promjenama kože, znojenja i svakodnevnih navika.
Kako godine prolaze, tijelo se mijenja na mnogo načina. Koža može postati suša i osjetljivija, znojenje se može promijeniti, a neka mjesta na tijelu lakše zadržavaju vlagu, ostatke kože i bakterije. Upravo zbog toga ono što je nekada bilo dovoljno tokom tuširanja kasnije može zahtijevati malo pažljiviju rutinu.
Najvažnije je znati da neugodan tjelesni miris ne znači automatski da osoba ne vodi računa o sebi. Na njega mogu uticati dob, lijekovi, zdravstveno stanje, prehrana, količina tečnosti koju osoba pije i promjene na koži.
Kod starijih osoba posebno je važno održavati higijenu nježno. Pretjerano korištenje jakih sapuna, alkohola ili agresivnih preparata može isušiti kožu i napraviti još veći problem.
Jedno od mjesta koje se često zanemaruje jeste jezik.
Mnogi ljudi svakodnevno peru zube, ali zaborave da se veliki broj naslaga može zadržati upravo na površini jezika. Tu se nakupljaju ostaci hrane i bakterije koje mogu doprinijeti neugodnom zadahu.
Kod osoba koje imaju suha usta taj problem može biti još izraženiji, jer slina inače pomaže u prirodnom čišćenju usne šupljine.
Nije potrebno snažno trljati jezik. Dovoljno je nježno preći mekanom četkicom ili koristiti strugač za jezik jednom dnevno.
Ako neugodan zadah traje uprkos redovnoj higijeni, uzrok možda nije samo na jeziku. Problemi sa desnima, zubima, suhoća usta ili neko drugo zdravstveno stanje mogu zahtijevati pregled kod stomatologa ili ljekara.
Drugo područje o kojem se manje govori jesu nosni prolazi.
Nos tokom cijelog dana filtrira zrak i u njemu se mogu zadržavati prašina, sluz i sitne čestice. Kod suhog zraka, posebno tokom grijne sezone, sluznica nosa može postati suha i osjetljiva.
Tada se mogu pojaviti krastice, nelagoda ili osjećaj začepljenosti.
Fiziološki rastvor može pomoći u održavanju vlažnosti nosa, ali nije potrebno agresivno čistiti unutrašnjost niti koristiti jaka sredstva.
Ako osoba često ima krvarenja iz nosa, dugotrajnu začepljenost, bol ili primijeti promjenu čula mirisa, dobro je razgovarati sa zdravstvenim radnikom.
Pazusi su još jedno područje koje prirodno može razviti jači miris.
Znoj sam po sebi obično nema jak miris. Problem nastaje kada bakterije koje žive na koži počnu razgrađivati njegove sastojke.
Pazusi su toplo i često vlažno područje, pa se upravo tu takav proces lakše odvija.
Redovno pranje blagim sredstvom i dobro sušenje kože obično su mnogo važniji od korištenja velikog broja mirisnih preparata.
Kod starije kože posebno je važno izbjegavati grubo trljanje.
Peto mjesto koje mnogi potpuno zaboravljaju jeste pupak.
Iako je veoma mali dio tijela, kod osoba koje imaju dublji pupak u njemu se mogu zadržavati znoj, ostaci sapuna, mrtve ćelije kože i druge nečistoće.
To s vremenom može dovesti do neugodnog mirisa.
Najčešće je dovoljno pupak nježno oprati tokom tuširanja i zatim ga dobro osušiti.
Nema potrebe koristiti jaka dezinfekciona sredstva niti agresivno ribati kožu, jer se na taj način može izazvati iritacija.
Ako se iz pupka pojavljuje sekret, bol, crvenilo ili miris koji se ne povlači nakon pravilne higijene, tada bi bilo dobro potražiti stručni savjet.
Pored ovih pet mjesta, važno je gledati tijelo kao cjelinu.
Promjena mirisa može biti sasvim bezazlena i povezana sa znojenjem ili kožom, ali ponekad može pratiti neko drugo zdravstveno stanje.
Zato treba obratiti pažnju ako se miris promijeni naglo i istovremeno se pojave drugi simptomi.
Osip, bol, ranice, sekret, otok ili miris koji traje uprkos dobroj higijeni nisu stvari koje treba mjesecima ignorisati.
To ne znači da osoba treba odmah pretpostaviti najgore. Mnogo češće postoji jednostavnije objašnjenje, ali pregled može pomoći da se uzrok pronađe na vrijeme.
Još jedna važna stvar nakon 60. godine jeste zaštita kože.
Koža s godinama može postati tanja i osjetljivija, pa pretjerano tuširanje vrućom vodom ili korištenje jakih sapuna može ukloniti njenu prirodnu zaštitu.
Mnogo bolji pristup je blago pranje, dobro sušenje i po potrebi korištenje neutralne hidratantne njege.
Čistoća ne znači da kožu treba „ribati“ dok ne postane potpuno suha.
Cilj je ukloniti znoj i nečistoće, ali istovremeno sačuvati prirodnu zaštitnu barijeru kože.
Vrijedi obratiti pažnju i na odjeću.
Materijali koji slabo propuštaju zrak mogu zadržavati vlagu i pogoršavati osjećaj neugode. Prozračne tkanine i redovno mijenjanje odjeće mogu pomoći da se osoba osjeća svježije tokom dana.
Ishrana i unos tečnosti takođe mogu imati ulogu.
Dehidracija, na primjer, može pojačati suhoću usta, dok određene namirnice prirodno mogu promijeniti miris znoja ili daha.
Zato tijelo ne treba posmatrati samo kroz sapun i vodu.
Dobra higijena je kombinacija redovne njege, dovoljnog unosa tečnosti, čistih tkanina i pažnje prema promjenama koje se pojavljuju na koži.
Nakon 60. godine nema potrebe pokušavati „sakriti“ činjenicu da se tijelo mijenja. Mnogo je korisnije prilagoditi rutinu tim promjenama.
Nekoliko dodatnih minuta tokom jutarnje ili večernje higijene često je sasvim dovoljno.
Jezik se može nježno očistiti, nos po potrebi ovlažiti fiziološkim rastvorom, pazusi oprati blagim sredstvom, stopala dobro osušiti, a pupak jednostavno ne zaboraviti tokom tuširanja.
Upravo takve male navike mogu napraviti veliku razliku u osjećaju svježine i udobnosti.
