U današnjem članku vam pišemo na temu zašto odrasla djeca ponekad viču na svoje roditelje, i kako im uzvratiti s dostojanstvom i mirom. Proćitajte…
Ovo je vrlo osjetljiva tema jer mnogi roditelji, nakon što su cijeli život posvetili svojim djecom, često dožive razočarenje kada ih njihova odrasla djeca ne samo da ne razumiju, već ponekad čak i grde.
Za mnoge roditelje, koji su svoje godine proveli žrtvujući se za dobrobit svoje djece, bolna je spoznaja da u trenutku kada oni sami postanu stariji, njihova djeca okrenu leđa, iznose kritike ili čak podižu glas.
Iako nijedan roditelj nije savršen, a svi pravimo greške, duboko nas boli kad vidimo da nas oni kojima smo dali sve – sada ismijavaju, ignoriraju ili kritiziraju.
- Jedan od razloga za ovakvo ponašanje može biti emocionalna nezrelost koja danas postaje sve češća tema u društvu. Mnogi odrasli ljudi nose u sebi neostvarene snove i frustracije, a nažalost, često ih iskaljuju upravo na roditeljima. Stvari koje su se možda činile kao pogreške ili loši trenuci, sada se interpretiraju kao izdaje. Neki odrasli ne mogu oprostiti prošle odluke ili nesuglasice, pa na tome temelje svoj bijes.
Ovo ponašanje može biti vrlo bolno jer se zapravo ne radi samo o nesuglasici ili nesporazumu – to je često odbacivanje ljubavi koju su roditelji davali bezuvjetno. Međutim, roditeljstvo nije o savršenstvu; ono je o davanju ljubavi i brige, čak i u trenucima kada to nije uzvraćeno.
Kako se nositi s tim? Kako uzvratiti na vičuće riječi i kritiku s mirnoćom i dostojanstvom? Najveća zamka je skliznuti u borbu i uzvratiti istom mjerom, ali postoji drugi put. Put koji vodi ka većem miru i razumijevanju. Na tom putu, možemo postaviti granice s ljubavlju i odgovornošću.
Umjesto da odgovorite vičanjem, recite mirno:
-
“Razumijem da si ljut, ali i ja imam pravo na svoje mišljenje.”
-
“Ne želim razgovarati dok podižeš ton. Pričat ćemo kada se oboje smirimo.”
-
“Čujem te, ali neću prihvatiti razgovor pun uvreda.”
-
“Nisam tvoj neprijatelj. Tu sam jer te volim, čak i kad to ne vidiš.”
Ove riječi možda neće odmah promijeniti situaciju, ali one stvaraju prostor za mirnu i civiliziranu komunikaciju. To nije slabost, već snaga. Snaga ljubavi i razumijevanja koja ne uzvraća zlo za zlo, nego traži mir u srcu konflikta.
Iako se možda čini da se vaše dijete sada ne razumije, možda je duboko ranjeno ili zarobljeno vlastitim bolovima. Kao roditelj, pozvani ste da postanete primjer ljubavi i postojanosti, ne savršenstva. Zadovoljstvo u pobjedi nije ono što tražite. Vi ste pozvani ostati vjerni ljubavi, čak i kad je to teško.
- Svaka situacija u kojoj možete reći: “Nisam tvoj neprijatelj. Tu sam da razumijem” – to je trenutak koji smanjuje borbu i započinje iscjeljenje. Iako ti trenuci možda neće donijeti trenutne promjene, oni mogu biti početak pomirenja, povratka povjerenja i ljubavi u obitelji.
- Ako vas vaše odraslo dijete povrijedi, ne zaboravite tko ste vi. Vi niste samo roditelj, vi ste Božje dijete. Bog vas vidi, čuje i razumije. U njegovoj ljubavi i milosti, vaša snaga da ostanete smireni i dostojanstveni čak i kad vas ne razumiju ili kritiziraju, može biti alat za pomirenje. Smirene riječi mogu posijati sjeme pomirenja koje će rasti u srcu vašeg djeteta.
Zato budite mirotvorci. Ostanite vjerni ljubavi i ne odustajte, jer možda će upravo vaš mir, vaša tišina i vaša molitva pomoći da vaše dijete jednog dana ponovno pronađe put kući.
