U današnjem članku pišemo o ozbiljnoj bolesti koja pogađa mnoge ljude širom sveta, a možda bismo je svi lakše prepoznali da obratimo pažnju na suptilne simptome. Saznajte…
Iako je rak debelog creva često povezivan sa starijim osobama, ova priča nam pokazuje da to nije uvek slučaj.
Dr Lauren Džuji, ginekologinja iz Floride, saznala je da boluje od raka debelog creva tek kada su se pojavili prvi simptomi – umor i osećaj težine u karlici. Iako su to bili blagi simptomi, za nju su postali znakovi ozbiljne bolesti.

Dr Džuji imala je samo 37 godina kada je saznala da boluje od raka debelog creva, i to u četvrtom stadijumu. Kao doktor, bila je svesna svih mogućih simptoma, ali ni u snu nije verovala da će i sama postati pacijentkinja. Prvi simptomi koje je primetila bili su hronični umor i nelagodnost u karlici. Umor je bio prisutan svakodnevno, ali nije bio oštar niti dramatičan, zbog čega ga je isprva pripisala stresu i obavezama na poslu. Osećaj težine u karlici takođe nije bio ništa što bi je odmah zabrinulo, ali je bio dovoljno neprijatan da joj se učini da nešto nije u redu.
- Kao iskusna ginekologinja, dr Džuji nije odmah ignorisala ove simptome. Iako nisu bili dramatični, nešto u njenom telu joj je signaliziralo da možda ipak nešto nije u redu. Nakon što je primetila da osećaj težine u karlici ne prestaje, odlučila je da uradi ultrazvuk. Ispostavilo se da u njenom telu postoji masa koja nije bila benigna, kako se prvo pretpostavljalo, već je ubrzo porasla u samo nekoliko nedelja. Sumnja na ozbiljnu bolest postala je stvarnost kada je masa u karlici porasla sa 8 na 24 centimetra u vrlo kratkom periodu. Ovo je bio trenutak kada je dr Džuji shvatila da nije u pitanju ništa bezazleno.
Dalja ispitivanja su pokazala da se radi o raku debelog creva, i to u četvrtom stadijumu, što je za nju bio ogroman šok. Iako je bila u veoma teškoj situaciji, odlučila je da ne dozvoli da joj bolest oduzme sve. Počela je sa agresivnim tretmanom koji je uključivao šest meseci hemoterapije, a uprkos iscrpljujućim tretmanima, nastavila je da radi i bori se. Posao joj je pomogao da održi mentalnu snagu i da ne dozvoli da rak definiše njen život.

- Kroz ovo iskustvo, dr Džuji je prošla kroz dve teške operacije, jednu u septembru, a drugu u martu naredne godine. Uprkos fizičkom i emocionalnom iscrpljenju, odlučila je da svoje iskustvo iskoristi kako bi podigla svest o ranim simptomima raka debelog creva. Posebno se obraća mladim osobama, koje često nisu obuhvaćene standardnim skriningom. Naime, u mnogim zemljama, kao što je Velika Britanija, skrining za rak debelog creva počinje tek u pedesetim ili šezdesetim godinama života. Međutim, mlađe osobe, poput nje, često ne spadaju u ovu grupu, što znači da bolest može ostati neprepoznata dok ne postane prekasno.
Dr Džuji se posebno obraća mlađim ženama, pozivajući ih da slušaju svoje telo i ne ignorišu ni najmanje promene koje primete. Rak debelog creva može početi s vrlo blagim simptomima, poput hroničnog umora i osećaja težine u karlici, koji se lako mogu ignorisati i pripisati stresu ili ishrani. Međutim, kao što je njeno iskustvo pokazalo, čak i ovi suptilni simptomi mogu biti znakovi ozbiljne bolesti.
Ona ističe da postoje i drugi simptomi koji mogu ukazivati na rak debelog creva, ali se često ne prepoznaju na vreme. To su, na primer, promene u ritmu pražnjenja creva, bolovi u stomaku, nadimanje, krvarenje u stolici ili nenadani gubitak težine. Prepoznavanje tih simptoma na vreme može značiti razliku između života i smrti.

Rana dijagnoza raka debelog creva može drastično povećati šanse za izlečenje, dok ignorisanje simptoma može dovesti do napredovanja bolesti, što znatno otežava lečenje. Dr Džuji se nada da će njeno iskustvo pomoći drugim ljudima da prepoznaju simptome na vreme i traže pomoć dok je još vreme za lečenje.
- Njena priča nije samo priča o borbi sa smrtonosnom bolešću, već i o važnosti preventivnih pregleda, pažnje prema svom zdravlju i obrazovanju javnosti. Mnogi ljudi zanemaruju prve simptome raka, verujući da su samo privremeni ili da će proći sami od sebe. Dr Džuji poručuje da nikada ne treba čekati, jer može biti prekasno. Najvažnija stvar u borbi sa bilo kojom bolešću, uključujući rak debelog creva, je da slušamo svoje telo i da na prve znakove nelagodnosti reagujemo na vreme.
















