U današnjem članku vam pišemo na temu neobičnog psihološkog testa koji je osmislio mađarski psihijatar Leopold Sondi, a koji je postao poznat po fotografijama ljudskih lica. Ovaj test privlači pažnju jer se zasniva na jednostavnom pitanju: koje lice kod čovjeka izaziva najveći strah ili nelagodu?
Međutim, činjenica da je određeni psihološki test nekada bio korišten ne znači da su njegova tumačenja danas naučno potvrđena. Savremena psihološka procjena zahtijeva mnogo više podataka od jednostavnog odabira fotografije.
Na društvenim mrežama danas se često pojavljuje pojednostavljena verzija ovog testa. Korisnicima se prikaže nekoliko portreta, a zatim se od njih traži da izaberu osobu koju ne bi željeli sresti tokom noći ili čije im lice djeluje najneprijatnije.
Nakon izbora slijedi objašnjenje koje navodno otkriva skrivene osobine ličnosti. Pojedini opisi govore o potisnutoj ljutnji, drugi o potrebi za pažnjom, dok se neki odnose na strah od gubitka kontrole ili teškoće u bliskim odnosima.
Takva tumačenja mnogima djeluju zanimljivo jer stvaraju osjećaj da nekoliko fotografija može otkriti nešto što čovjek ni sam ne zna o sebi.
Ipak, ne postoji pouzdan dokaz da lice koje nekoga plaši može otkriti njegove skrivene mane, potisnute želje ili psihičke poremećaje.
Da bi se razumjelo zbog čega ovaj test izaziva toliku radoznalost, potrebno je osvrnuti se na pojam potisnutih emocija.
Ponekad ljudi izbjegavaju priznati određena osjećanja jer ih smatraju neprihvatljivim. Osoba koja je naučila da uvijek mora biti smirena može teško pokazivati ljutnju, dok neko drugi možda skriva tugu zato što ne želi djelovati slabo.
Slična situacija može se dogoditi i s potrebom za podrškom. Pojedini ljudi pokušavaju ostaviti utisak potpune samostalnosti, iako im je zapravo potrebna pomoć bliskih osoba.
Takve unutrašnje suprotnosti mogu biti zanimljiva tema za razgovor i razmišljanje. Međutim, nije opravdano zaključiti da ih određena fotografija može precizno otkriti.
Mnogo je jednostavnije objasniti zašto pojedina lica izazivaju nelagodu nego što se na prvi pogled čini.
Izraz očiju, osvjetljenje, položaj glave i izgled fotografije mogu značajno uticati na prvi utisak. Naprimjer, stara crno-bijela fotografija osobe ozbiljnog izraza može izgledati zastrašujuće, iako bi ista osoba tokom običnog razgovora mogla djelovati sasvim prijatno.
Posebnu ulogu mogu imati i lična iskustva. Ako neko lice podsjeća čovjeka na osobu s kojom je imao neugodan susret, moguće je da će se pojaviti osjećaj nelagode.
Ponekad je dovoljna sličnost u očima, načinu gledanja ili izrazu usana da se probudi određena uspomena.
S druge strane, pojedina fotografija može djelovati neprijatno bez ikakvog posebnog razloga. Ne mora svaka spontana reakcija imati duboko psihološko značenje.
Važno je naglasiti i da nečiji fizički izgled ne može pouzdano otkriti kakav je čovjek.
Osoba koja na fotografiji izgleda strogo nije zbog toga opasna, agresivna ili nepoštena. Isto tako, prijatan osmijeh ne predstavlja garanciju da je neko dobronamjeran.
Procjenjivanje karaktera isključivo na osnovu izgleda može dovesti do pogrešnih zaključaka i nepravednog odnosa prema drugim ljudima.
Još jedan razlog zbog kojeg internetski psihološki testovi djeluju uvjerljivo krije se u načinu na koji su njihovi rezultati napisani.
Često se koriste rečenice koje mogu odgovarati velikom broju ljudi. Naprimjer, osobi se može reći da voli društvo, ali da joj povremeno treba samoća, ili da izgleda snažno, iako ponekad osjeća nesigurnost.
Većina ljudi može pronaći dio vlastitog iskustva u takvim opisima.
Kada je psihološko tumačenje dovoljno općenito, lako se može steći utisak da je napisano baš za određenu osobu. Ova pojava poznata je kao Barnumov efekat.
Zbog toga nije neobično da neko nakon čitanja rezultata pomisli kako ga je test potpuno pogodio. Ipak, takav osjećaj nije potvrda njegove tačnosti.
Posebnu pažnju treba obratiti na tvrdnje da izbor fotografije može otkriti takozvanu mračnu stranu ličnosti.
Ljudske emocije mnogo su složenije od jednostavne podjele na dobre i loše. Ljutnja, strah, ljubomora ili potreba za prihvatanjem mogu se pojaviti kod gotovo svakoga.
Prisustvo neprijatnih osjećanja ne znači da je osoba loša niti da ima određeni psihički poremećaj. Mnogo je važnije kako se čovjek nosi s tim emocijama i kako se ponaša prema drugim ljudima.
Zbog toga se Sondijev test danas može posmatrati prvenstveno kao zanimljiv dio historije psihologije.
Njegova internetska verzija može poslužiti kao povod za razmišljanje o vlastitim reakcijama, ali ne bi trebala biti osnova za donošenje ozbiljnih zaključaka.
Umjesto pokušaja da se iz jednog portreta otkrije skrivena mana, korisnije je razmisliti o tome zbog čega je određena fotografija privukla pažnju.
Možda je razlog neobičan izraz lica, podsjećanje na poznatu osobu ili jednostavno način na koji je fotografija snimljena.
Ljudi koji žele bolje upoznati sebe mogu mnogo više saznati posmatranjem vlastitih postupaka u svakodnevnom životu.
Kako reaguju kada ih neko kritikuje, mogu li priznati grešku, koliko poštuju tuđe granice i na koji način izražavaju ljutnju samo su neka od pitanja koja mogu pomoći u razumijevanju vlastitih navika.
Stvarno upoznavanje sebe zahtijeva vrijeme, iskrenost i spremnost da se prepoznaju obrasci ponašanja koji se ponavljaju.
