U današnjem članku vam pišemo na temu novih pravila o vozačkim dozvolama u Evropskoj uniji i njihovog uticaja na starije vozače. Nije donesena odluka o masovnom oduzimanju dozvola, ali će se sposobnost za sigurnu vožnju ubuduće provjeravati sistematičnije….
Naslovi o navodnom oduzimanju vozačkih dozvola starijim osobama izazvali su mnogo straha i zbunjenosti. Neki su pomislili da će nakon određene godine života automatski izgubiti pravo na vožnju, bez obzira na svoje zdravlje i iskustvo. Međutim, nova evropska pravila ne uvode jedinstvenu dobnu granicu nakon koje svaki vozač mora predati dozvolu. Godine same po sebi nisu dovoljan razlog za automatsku zabranu vožnje.
Evropska unija je tokom 2025. godine usvojila modernizovana pravila o vozačkim dozvolama. Ona su stupila na snagu 25. novembra 2025, ali to ne znači da su sve njihove odredbe istog dana počele da se primjenjuju u svakoj državi. Članice Evropske unije dobile su vrijeme da nova pravila prenesu u svoje nacionalno zakonodavstvo i pripreme sistem za njihovu primjenu. Većina novih odredbi trebala bi postati primjenjiva nakon četverogodišnjeg prijelaznog perioda. Evropska komisija
Jedna od važnih promjena odnosi se na period važenja dokumenata. Vozačke dozvole za automobile i motocikle u pravilu će važiti 15 godina. Država članica moći će taj period skratiti na deset godina ako se dozvola koristi i kao nacionalni identifikacioni dokument. Dozvole za vozače kamiona i autobusa imat će kraće važenje od pet godina zbog veće odgovornosti i zahtjeva profesionalne vožnje.
Kada su u pitanju osobe starije od 65 godina, državama članicama ostavljena je mogućnost da propišu kraći period važenja dozvole. To bi im omogućilo češće provjere zdravstvene sposobnosti ili učešće u programima osvježavanja znanja. Riječ je o mogućnosti koju država može uvesti, a ne o obaveznoj evropskoj naredbi da se svim starijim vozačima oduzmu dozvole. Evropski parlament
Nove mjere više pažnje posvećuju stvarnoj sposobnosti osobe nego datumu njenog rođenja. Prilikom prvog izdavanja i kasnijeg produženja dozvole trebala bi se provjeravati fizička i mentalna sposobnost za vožnju. Ipak, za vozače automobila i motocikala članice mogu umjesto klasičnog ljekarskog pregleda koristiti obrazac samoprocjene ili drugi nacionalni sistem provjere.
Takav pristup znači da pravila neće svuda izgledati potpuno isto. Jedna država može zahtijevati ljekarsko uvjerenje pri obnavljanju dozvole, dok druga može prvo koristiti upitnik, a dodatni pregled tražiti kada za to postoji razlog. Zbog toga vozači trebaju pratiti obavještenja nadležnih organa u državi u kojoj imaju prebivalište, umjesto da zaključke izvode iz senzacionalističkih naslova koji govore o cijeloj Evropi kao da svuda važi identičan postupak.
Stariji vozači često posjeduju veliko iskustvo, oprezniji su i bolje poznaju vlastite granice. Mnogi izbjegavaju vožnju noću, po jakom nevremenu ili kroz previše prometna područja. S druge strane, određene promjene koje dolaze s godinama mogu uticati na sigurnost. Vid se može pogoršati, naročito u mraku, sluh oslabiti, pokretljivost smanjiti, a vrijeme potrebno za reakciju produžiti.
Ni hronična bolest sama po sebi ne znači da osoba više ne smije voziti. Mnogo je važnije da li je stanje dobro kontrolisano i da li bolest ili terapija utiču na budnost, vid, koncentraciju i sposobnost reagovanja. Dijabetes, srčana oboljenja, neurološki problemi ili određeni lijekovi mogu kod pojedinih osoba povećati rizik, ali se procjena mora zasnivati na stvarnom zdravstvenom stanju, a ne na pretpostavci da su svi ljudi iste dobi jednako sposobni ili nesposobni.
Upravo tu se nalazi najosjetljiviji dio cijele rasprave. Vozačka dozvola za stariju osobu često predstavlja mnogo više od običnog dokumenta. Ona može značiti mogućnost odlaska ljekaru, kupovine namirnica, posjete porodici i učešća u društvenom životu. Posebno u manjim mjestima, gdje je javni prijevoz rijedak ili ne postoji, gubitak mogućnosti vožnje može dovesti do zavisnosti od drugih i osjećaja izolacije.
