U današnjem članku vam pišemo na temu uticaja lubenice na nivo šećera u krvi. Objasnit ćemo jednostavnim riječima zbog čega njen sladak ukus ne znači automatski da je treba potpuno izbaciti iz ishrane.
Lubenica je jedna od onih namirnica bez kojih mnogi teško mogu zamisliti ljeto. Sočna je, osvježavajuća i prirodno slatka, pa se često jede tokom toplih dana. Ipak, upravo zbog njenog ukusa, pojedini ljudi strahuju da bi mogla naglo podići šećer u krvi. Ova dilema posebno je prisutna kod osoba koje imaju dijabetes, inzulinsku rezistenciju ili jednostavno pokušavaju pažljivije birati hranu.
Kada se govori o lubenici, najčešće se spominje njen glikemijski indeks. On pokazuje koliko brzo hrana koja sadrži ugljene hidrate može povećati nivo glukoze u krvi. Lubenica ima relativno visok glikemijski indeks, zbog čega se na prvi pogled može učiniti da nije najbolji izbor. Međutim, glikemijski indeks nije jedina vrijednost koju treba posmatrati.
Važno je uzeti u obzir i količinu ugljenih hidrata koja se stvarno nalazi u porciji hrane. Lubenica se najvećim dijelom sastoji od vode, pa u jednoj uobičajenoj porciji nema onoliko ugljenih hidrata koliko njen sladak ukus može sugerisati. To znači da bi osoba morala pojesti znatno veću količinu lubenice kako bi unijela istu količinu ugljenih hidrata koju bi mnogo lakše dobila iz hljeba ili neke druge koncentrisanije namirnice.
Upravo zbog toga koristi se još jedan pokazatelj koji se naziva glikemijsko opterećenje. Za razliku od glikemijskog indeksa, ono ne posmatra samo brzinu kojom ugljeni hidrati djeluju na glukozu, nego uzima u obzir i njihovu količinu u konkretnoj porciji. Lubenica može imati viši glikemijski indeks, ali njeno glikemijsko opterećenje u razumnoj porciji ostaje relativno nisko.
Jedna šolja lubenice narezane na kockice ima približno 46 kalorija i oko 12 grama ugljenih hidrata, mada vrijednosti mogu malo varirati. U njoj nema dodatog šećera, jer njena slatkoća potiče od šećera koji su prirodno prisutni u voću. Osim toga, sadrži vitamin C i različite biljne spojeve koji doprinose njenoj nutritivnoj vrijednosti.
To, naravno, ne znači da se lubenica može jesti u neograničenim količinama bez ikakvog uticaja na šećer u krvi. Veličina porcije ostaje jedan od najvažnijih faktora. Jedna umjerena porcija neće imati isti efekat kao velika zdjela ili nekoliko porcija pojedenih jedna za drugom. Svaka dodatna količina donosi i više ugljenih hidrata, pa se njihov ukupan unos može brzo povećati.
Oko 90 posto lubenice čini voda. Zbog toga ona ima malu energetsku gustinu i može biti prijatno osvježenje tokom vrućih dana. Visok sadržaj vode objašnjava i zašto relativno velika zapremina ovog voća nema mnogo kalorija. Ipak, voda nije jedini faktor koji određuje kako će organizam reagovati nakon jela.
Na promjenu šećera u krvi mogu uticati fizička aktivnost, osjetljivost na inzulin, zdravstveno stanje, terapija, veličina obroka i druge namirnice koje su pojedene zajedno s lubenicom. Zbog toga dvije osobe nakon iste porcije ne moraju imati potpuno jednak rezultat. Reakcija organizma uvijek je individualna, naročito kod ljudi koji već imaju poteškoće s regulacijom glukoze.
Lubenica sadrži i određenu količinu vlakana, ali manje nego neke druge vrste voća. Zato se često preporučuje da se ne posmatra odvojeno od ostatka obroka. Kada se pojede sama, naročito na prazan želudac, njen uticaj može biti drugačiji nego kada se konzumira nakon uravnoteženog obroka.
Istraživanja o redoslijedu jedenja hrane pokazuju da kod nekih osoba konzumiranje povrća i proteina prije hrane bogate ugljenim hidratima može ublažiti porast glukoze poslije obroka. Zbog toga bi lubenica pojedena kao manji desert nakon ručka mogla djelovati drugačije nego velika količina pojedena samostalno. Može se kombinovati i s običnim jogurtom, sirom ili manjom količinom orašastih plodova, jer takav obrok sadrži i proteine ili masti koje utiču na brzinu varenja.
Crvena boja lubenice djelimično dolazi od likopena, biljnog pigmenta poznatog po antioksidativnim svojstvima. Naučnici proučavaju njegov mogući uticaj na metaboličko i kardiovaskularno zdravlje. Ipak, prisustvo likopena ne znači da lubenica liječi dijabetes ili da može zamijeniti propisane lijekove.
Nijednu pojedinačnu namirnicu ne treba predstavljati kao lijek. Lubenica može biti dio raznovrsne ishrane, ali ne može zamijeniti medicinsku terapiju, redovno mjerenje glukoze niti preporuke stručnjaka. Njena nutritivna vrijednost jeste važna, ali je treba posmatrati u okviru cjelokupnog načina ishrane.
Najjednostavnije rečeno, lubenicu ne treba automatski označiti kao potpuno dobru ili potpuno lošu za šećer u krvi. Mnogo zavisi od porcije, trenutka u kojem se jede i individualnih potreba osobe. Zdravi ljudi uglavnom nemaju razlog da je izbjegavaju samo zato što je slatka, dok osobe s dijabetesom moraju obratiti više pažnje na ukupan dnevni unos ugljenih hidrata.
Poseban oprez potreban je kod osoba koje koriste inzulin ili lijekove koji mogu izazvati nagle promjene glukoze. Njima najviše može pomoći praćenje vrijednosti prije i poslije obroka, jer tako mogu saznati kako njihov organizam reaguje na određenu količinu lubenice. Najsigurniji izbor jeste umjerena porcija usklađena s ličnim planom ishrane i terapijom.
Umjesto potpunog odricanja, korisnije je naučiti pravilno procijeniti količinu. Lubenica može ostati ukusno ljetno osvježenje ako se jede razumno i u skladu sa zdravstvenim stanjem. Osobe koje nisu sigurne koliko smiju pojesti trebale bi razgovarati s ljekarom ili nutricionistom, posebno ako imaju dijabetes ili druge poremećaje regulacije šećera
