U današnjem članku vam pišemo na temu neobičnih promjena koje su sateliti zabilježili u sjevernom dijelu Jadranskog mora. Nekada prepoznatljiva plava površina na pojedinim mjestima poprimila je mutne zelene nijanse, što je privuklo pažnju naučnika i otvorilo pitanje šta se zapravo događa u moru….
Jadransko more mnogima predstavlja simbol odmora, čiste vode i predivnih ljetnih dana. Zbog toga su snimci nastali iz svemira izazvali veliko interesovanje javnosti. Na njima se jasno može primijetiti snažan kontrast između tamnoplave vode i zelenih površina koje su se proširile duž dijela sjeverne obale. Iako takav prizor na prvi pogled može izgledati lijepo i gotovo nestvarno, stručnjaci upozoravaju da se iza njega krije proces koji može imati ozbiljne posljedice za morski svijet.
Riječ je o pojavi koja se naziva cvjetanje mora, odnosno naglom razmnožavanju planktonskih algi. One su prirodni dio morskog ekosistema i njihovo prisustvo samo po sebi nije neobično. Problem nastaje kada se, zbog povoljnih uslova, njihov broj poveća toliko da u jednom litru vode mogu biti prisutni milioni ćelija. Tada more može promijeniti boju i postati zeleno, smeđe ili crvenkasto, zavisno od vrste organizama koji su se najviše razmnožili.
Satelitski podaci evropskog programa Copernicus pokazali su da je ova pojava posebno zahvatila područje uz sjevernu italijansku obalu. Zelene površine bile su toliko izražene da su se mogle jasno uočiti iz svemira. Upravo je njihov obim zabrinuo stručnjake, jer naglo i obilno cvjetanje može biti znak da su se uslovi u moru značajno promijenili.
Naučnici smatraju da je vjerovatno došlo do spoja nekoliko važnih faktora. Temperatura mora bila je viša nego što je uobičajeno za taj dio godine, dok su obilne padavine povećale količinu riječne vode koja se slijevala u Jadran. Rijeke sa sobom donose različite hranjive materije s kopna, a kada one dospiju u zagrijanu vodu obasjanu sunčevom svjetlošću, nastaju veoma dobri uslovi za ubrzano razmnožavanje algi.
Fitoplankton, kojem pripadaju ove sitne alge, zapravo ima izuzetno važnu ulogu. On se nalazi na početku morskog lanca ishrane i predstavlja hranu mnogim drugim organizmima. Pored toga, učestvuje u stvaranju kisika i vezivanju ugljen-dioksida. Bez fitoplanktona život u moru kakav poznajemo ne bi mogao normalno funkcionisati. Zbog toga njegovo redovno sezonsko cvjetanje nije nužno loša vijest, već prirodan i potreban dio života u vodi.
Ipak, čak i korisna prirodna pojava može postati opasna ako izmakne ravnoteži. Kada se ogromna količina algi počne razgrađivati, za taj proces troši se mnogo kisika iz vode. Ukoliko njegov nivo značajno opadne, ribe, školjke i drugi morski organizmi mogu ostati bez uslova potrebnih za život. U najtežim slučajevima nastaju područja siromašna kisikom, iz kojih pokretne životinje pokušavaju pobjeći, dok one koje se ne mogu pomjeriti mogu uginuti.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da određene vrste fitoplanktona proizvode štetne ili otrovne materije. Ne znači da je svako cvjetanje otrovno, ali bez uzimanja i laboratorijskog ispitivanja uzoraka nije uvijek moguće odmah utvrditi koje su vrste prisutne. Njihovi toksini mogu uticati na školjke i ribe, a preko njih i na ljude, pa je zbog toga važno da stručne službe pomno prate stanje.
Promjene u moru ne pogađaju samo biljke i životinje, nego se mogu odraziti i na svakodnevni život ljudi. Ako dođe do većeg uginuća ribe ili pojave potencijalno štetnih algi, ribari mogu pretrpjeti gubitke, dok se na pojedinim mjestima mogu privremeno ograničiti ribolov i prodaja školjki. Neugodan miris, mutna voda ili naslage na površini mogu uticati i na turizam, koji je mnogim mjestima uz Jadran jedan od glavnih izvora prihoda.
Iako prizor zelene vode može izazvati strah, stručnjaci podsjećaju da cvjetanje mora nije nova pojava. Ono se događalo i ranije, ali promjene klime mogu uticati na njegovu učestalost, trajanje i intenzitet. Toplija voda i sve izraženije vremenske krajnosti stvaraju uslove u kojima neke vrste organizama dobijaju prednost, dok druge postaju ugroženije. Zbog toga more postepeno može početi izgledati i funkcionisati drugačije nego prije nekoliko decenija.
Upravo su sateliti postali dragocjen saveznik u praćenju takvih procesa. Oni omogućavaju stručnjacima da posmatraju ogromne morske površine i brzo otkriju promjene koje se s obale ne mogu lako uočiti. Ipak, slika iz svemira nije dovoljna za konačan zaključak. Potrebno je uzeti uzorke vode, odrediti prisutne vrste algi te izmjeriti temperaturu, slanost, hranjive materije i količinu rastvorenog kisika.
