U današnjem članku vam donosimo temu koja zanima mnoge roditelje, posebno one čija djeca teško zaspu, često se bude tokom noći ili su pred spavanje izrazito nemirna. Iako mnogi vjeruju da je uzrok takvog ponašanja razmaženost ili višak energije, stručnjaci smatraju da se razlog često krije u svakodnevnim navikama. Sve više istraživanja pokazuje da djeci nije potrebna samo mentalna stimulacija, već i dovoljno kretanja kako bi se njihov organizam pravilno razvijao. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da način života današnjih mališana značajno utiče na kvalitet sna, pažnju i cjelokupan razvoj.
Poznati stručnjak za dječiji razvoj dr Ranko Rajović već godinama ističe koliko su igra i fizička aktivnost važni za pravilan razvoj mozga. Prema njegovom mišljenju, djeca najbolje uče kroz pokret, istraživanje i svakodnevne izazove koje im pruža okruženje. Kada imaju priliku slobodno istraživati svijet oko sebe, razvijaju brojne sposobnosti koje će im koristiti tokom cijelog života.
Savremeni način života znatno se razlikuje od onoga kakav su imale prethodne generacije. Nekada su djeca veći dio dana provodila napolju, trčala, penjala se, vozila bicikle i osmišljavala različite igre. Danas, međutim, veliki dio slobodnog vremena provode u zatvorenom prostoru, uz telefone, tablete ili televizore.
Prema riječima stručnjaka, upravo zbog toga mnogi mališani nemaju dovoljno prirodnog kretanja. Njihov mozak prima veliki broj informacija putem ekrana, ali tijelo ostaje gotovo potpuno mirno. Takav nesklad može uticati na ponašanje, koncentraciju i kvalitet sna.
Roditelji često iz najbolje namjere pokušavaju zaštititi dijete od svake moguće opasnosti. Upozoravaju ga da ne trči, da se ne penje, da ne skače ili da se ne isprlja. Iako su takve reakcije potpuno razumljive, stručnjaci smatraju da pretjerana zaštita može ograničiti prirodan razvoj djeteta.
Kretanje nije samo način da dijete potroši energiju. Svaki pokret šalje mozgu nove informacije koje pomažu razvoju koordinacije, ravnoteže, prostorne orijentacije i pažnje. Zbog toga igra ima mnogo važniju ulogu nego što mnogi odrasli pretpostavljaju.
Posebno mjesto u ranom razvoju zauzima puzanje. Mnogi roditelji jedva čekaju trenutak kada će njihovo dijete prohodati, pa fazu puzanja smatraju nevažnom. Međutim, stručnjaci naglašavaju da upravo tokom puzanja dijete razvija brojne motoričke i neurološke sposobnosti.
Dok puže, dijete istovremeno koristi ruke i noge, održava ravnotežu i prilagođava pokrete prostoru u kojem se nalazi. Takve aktivnosti pomažu mozgu da uspostavi veze koje kasnije olakšavaju složenije pokrete, ali i razvoj pažnje i koncentracije.
Djeca svijet upoznaju cijelim tijelom. Kada pokušavaju dohvatiti igračku, preskočiti prepreku ili se popeti na spravu u parku, ona ne razvijaju samo mišiće već i sposobnost procjene, planiranja i snalaženja u prostoru.
Mnogi roditelji pogrešno tumače dječiju potrebu za stalnim kretanjem. Ako dijete ne može dugo sjediti ili neprestano trči, često se smatra neposlušnim ili previše živahnim. Međutim, prema riječima stručnjaka, takvo ponašanje u velikom broju slučajeva predstavlja sasvim prirodnu potrebu organizma.
Veliki izazov današnjice predstavljaju ekrani. Telefoni, tableti i televizori mogu privremeno zaokupiti pažnju djeteta i učiniti ga mirnijim, ali to ne znači da je njegova potreba za fizičkom aktivnošću zadovoljena. Naprotiv, tijelo ostaje bez pokreta koji su mu potrebni za zdrav razvoj.
Zbog toga se kod mnoge djece upravo u večernjim satima javlja nemir. Iako djeluju umorno nakon gledanja crtanih filmova ili igranja igrica, njihov organizam zapravo nije prošao prirodan ciklus aktivnosti. Posljedica toga može biti teško uspavljivanje ili često buđenje tokom noći.
Stručnjaci objašnjavaju da djeca koja tokom dana dovoljno trče, skaču i igraju se mnogo lakše zaspu. Njihov organizam prirodno prelazi iz faze aktivnosti u fazu odmora, pa uspavljivanje postaje jednostavnije i mirnije.
Roditeljima se savjetuje da svakodnevno omoguće mališanima dovoljno slobodnog vremena za igru na otvorenom. Nije potrebno upisivati skupe treninge niti organizovati zahtjevne aktivnosti. Dovoljni su obična šetnja, vožnja bicikla, igra loptom, penjanje po sigurnim spravama ili druženje s drugom djecom u parku.
Takve aktivnosti pozitivno utiču ne samo na fizičko zdravlje već i na razvoj koncentracije, samostalnosti i emocionalne stabilnosti. Djeca kroz igru uče rješavati probleme, sarađivati s drugima i razvijati samopouzdanje.
Ja mislim da djeci najviše znači kada mogu slobodno trčati i igrati se. Ne mora sve biti savršeno niti stalno pod kontrolom. Nekad je dovoljno otići u park, pustiti dijete da istražuje i provede vrijeme napolju. Vjerujem da upravo kroz takve male stvari djeca odrastaju sretnija i mirnija.
Stručnjaci podsjećaju da nije potrebno potpuno ukloniti tehnologiju iz dječijeg života, ali je važno pronaći ravnotežu između vremena provedenog uz ekran i vremena posvećenog fizičkoj aktivnosti. Upravo taj balans može značajno doprinijeti boljem snu, većoj pažnji i zdravijem razvoju.
