Danas pišemo o temama koje mnoge od nas potiču na razmišljanje o životu i starosti. Mnogi ljudi vjeruju da će im djeca biti podrška u starijoj dobi, da će biti tu kad ostare i da će im pomoći da izbjegnu samoću. Proćitajte…
No, stvarnost je često drugačija, a u ovom članku ćemo se baviti mitovima koji okružuju ideju da djeca uvijek mogu biti tu za nas te ćemo iznijeti tri važna pravila koja pomažu da se izbjegne osjećaj usamljenosti u zlatnim godinama života.
Mnogi ljudi odrastaju s uvjerenjem da će djeca biti ta koja će ih “spasiti” od samoće kad postanu stariji. Ovo mišljenje se često temelji na emocionalnoj sigurnosti i ideji da djeca, kao najbliži rođaci, imaju obvezu brinuti o svojim roditeljima.
Međutim, u modernom društvu, ovo uvjerenje postaje sve opasnije, jer se obitelj često razdvaja zbog migracija, posla i različitih životnih okolnosti. Djeca ne ostaju uvijek u istom gradu, niti su u mogućnosti da stalno brinu o starijim roditeljima. Tako dolazi do razočaranja i, nažalost, do osjećaja usamljenosti.
- Iako nitko ne želi razmišljati o ovoj činjenici, važno je razumjeti da djeca nisu garancija za emocionalnu sigurnost. Stoga je potrebno razmisliti o tome što zapravo znači biti sam u starosti i kako se pripremiti za život u kojem djeca, iako voljena, neće uvijek biti tu da vas podrže. Da biste izbjegli usamljenost, potrebno je usvojiti tri ključna pravila.
Pravilo 1: Djeca ti ništa ne duguju – što prije to prihvatiš, starost će ti biti lakša
Ovo pravilo mnogima teško pada, jer je duboko ukorijenjeno vjerovanje da su djeca dužna brinuti o svojim roditeljima kad postanu stariji. Međutim, to nije istina. Djeca nisu rođena da budu naši njegovatelji, pružatelji emocija ili čak naši izvor sigurnosti. Možda će te voljeti i brinuti o tebi, ali to ne znači da mogu biti uvijek tu. Očekivanja da će djeca svakodnevno biti tu, javljati se ili posjećivati, mogu stvoriti veliki pritisak na njih, a to može uništiti odnos. Djeca imaju vlastiti život, obitelj, poslove i izazove, a ovo je realnost koja mora biti prihvaćena. Ako prestaneš ulagati samo u ovu ideju da će djeca biti tu za sve, osjetit ćeš veliku emocionalnu slobodu i bit ćeš spremniji za samostalnu starost.
Pravilo 2: Ulaži u prijatelje, ne samo u obitelj
Drugi savjet koji je važan za izgradnju emotivne sigurnosti u starosti je ulaganje u prijatelje i druge socijalne veze. Nije dovoljno osloniti se samo na obitelj kad je riječ o podršci i emocionalnoj vezi. Ulažući u prijateljstva i šire društvene mreže, osiguravaš da nećeš ostati bez ljudi koji te podržavaju u teškim trenucima. Prijatelji nisu samo društvo na zabavama, već su to ljudi koji te razumiju, s kojima dijeliš važne trenutke i koji su tu kada ti je potrebna pomoć. Graditi i njegovati ove odnose ključno je za izbjegavanje samoće.
- Pravilo 3: Ne odgađaj svoje potrebe čekajući da djeca “dođu”
Posljednje pravilo tiče se odgovornosti prema sebi. Često se dogodi da roditelji odgađaju svoje potrebe i želje, vjerujući da će “jednog dana” djeca biti tu da im pomognu. Međutim, ovo može stvoriti prazninu u životu jer se ne ispunjavaju vlastiti ciljevi i želje. Ne čekaj da djeca preuzmu odgovornost za tvoju sreću. Kreni sada, ulaganje u sebe, svoje hobije, interesovanja i fizičko zdravlje ključ je da se osjećamo ispunjeno i zadovoljno, bez obzira na to što drugi rade. Ako odgodiš vlastite potrebe, možeš završiti u starosti s osjećajem nesigurnosti i praznine. Uzimanje odgovornosti za vlastiti život ključno je za izbjegavanje osjećaja usamljenosti.
Kada se oslonimo na to da će nas djeca “spasiti” od samoće, često zaboravljamo da život u starosti mora biti gradnja odnosa i ulaganje u osobnu sreću, bez previše očekivanja od drugih. Ova tri pravila su nemilosrdna, ali stvarna – i ako ih prihvatimo, omogućit ćemo si ispunjeniju, samostalnu i emocionalno bogatiju starost
